Autizam - bolest ili karakterna osobina?
7. svibnja 2013Kad sunce sja John ostaje u sobi. Smeta ga kad sve svjetluca i reflektira svjetlo. Smeta ga i prevelika buka ili kad se u školskom autobusu vozi nepoznato dijete. Johnu je 12 godina i on je autist. "On ne zna pisati, ne može govoriti, ne razumije neke stvari. Može se reći da je kao jednogodišnje ili dvogodišnje dijete", kaže Johnova majka Monika Scheele-Knight.
Kad su Johnu bile tri godine liječnici su mu dijagnosticirali autizam ranog djetinjstva. Ljudi s tim oblikom autizma gotovo uopće ne razvijaju gestiku i mimiku, a imaju poteškoća i s razumijevanjem osjećaja. Mnogi se strogo drže uvijek istih rituala.
I Rainer Döhle je autist. On je već bio odrastao kad je utvrđeno da ima Aspergerov sindrom - jedna drukčija vrsta autizma. "U mojim svjedodžbama je uvijek stajalo: nije u stanju uključiti se u razrednu zajednicu. Bio sam sretan ako su me svi ostavili na miru i ako sam mogao čitati. Jako sam nadaren na drugom području, zanimaju me zemljopis i povijest."
Dok neki autisti nikad ne nauče govoriti, drugi vrlo rano upadaju u oči svojim biranim jezikom. Jedni su motorički nespretni, drugi satima crtaju, jedni su mentalno ograničeni, drugi imaju izuzetnu sposobnost pamćenja brojeva ili računanja. Ali, svi pokazuju jednolične uzorke ponašanja koji se uvijek ponavljaju i imaju poteškoća integrirati se.
Za sve kriv testosteron?
Stručnjak za autizam Sven Bölte, direktor Centra za istraživanje živčanih poremećaja na štokholmskom Kraljevskom institutu, govori o spektru autističkih poremećaja u koje pripada i Aspergerov sindrom. "Postoje bezbrojne studije posljednjih godina koje su pokazale da se oni razlikuju u stupnju, u težini simptoma." Uzrok čitavog spektra autističnih poremećaja je vjerojatno različit neurološki razvitak. Ali, nije poznato što se točno kod autista drukčije odvija u razvoju mozga i živčanog sustava. Snimanja mozga pokazala su da autisti imaju manju aktivnost u dijelovima mozga koji su mjerodavni za osjećaje i jezik ili za prepoznavanje osoba. Ali, imaju jaču aktivnost na područjima za obradu objekata i detalja nekog sustava. Britanski istraživač autizma Simon Baron-Cohen zato zastupa mišljenje da autisti imaju ekstremnu varijantu muškoga mozga - a njegov razvitak ovisi o razini hormona testosterona za vrijeme trudnoće. "Što je veća bila razina prenatalnog testosterona, tim više su djeca kasnije pokazivala autistične osobine - i veće zanimanje za sustave."
Nejasna granica između zdravog i bolesnog
Mozak autista se osim toga razlikuje od tipičnog mozga po drukčijoj raspodjeli receptora za tvari koje prenose signale - dopamina i serotonina - koji, među ostalim, igraju važnu ulogu kod upravljanja strahom i motivacijom. Studije Sveučilišta u Freiburgu sugeriraju da je u mozgu autista poremećena komunikacija između neurona, a u vezi s autizmom otkriveni su i genetski poremećaji. Oni, međutim, često objašnjavaju samo neke autistične simptome, primjerice poremećaj sposobnosti govora. Pojavljuju se, primjerice, kod rijetkih osoba obuhvaćenih istraživanjem - ili se pojavljuju i kod zdravih osoba i neautista sa slabijom inteligencijom, poremećajem sposobnosti koncentracije ili epilepsijom.
Dijagnostički se granica između zdravog i bolesnog najčešće povlači tamo gdje autistično ponašanje dovodi do toga da osoba ne može samostalno obavljati svakodnevne zadaće, da joj je potrebna pomoć, kaže Inge Kamp-Becker, voditeljica Psihijatrije za djecu i mladež na Sveučilištu u Marburgu. Ali, ta granica nije uvijek jasna pa pitanje je li autizam bolest ili karakterna osobina, ostaje neodgovoreno.