Atena, umjetnost i izbjeglice

Izbjeglički šator od mramora je na atenskom brdu Filopappou postavila kanadska umjetnica Rebecca Belmore. Pogled na Akropolu je predivan. Simbol za susret Europe s pridošlicama koje bježe od rata. Komad mramora koji teži nekoliko tona se ustvari doima laganim poput perjanice. "It's beautiful", predivno je, kažu za Deutsche Welle Aloise i Flen iz Londona. Njih dvoje se pješice popelo uz brdo samo kako bi vidjeli taj kuriozitet. Taj umjetnički par sa svojom elegantnom odjećom se doima kao da je i sam dio umjetničkog djela. Grčku su, kažu, oduvijek željeli posjetiti. A dodatna motivacija im je bila što je u Ateni organizirana svjetski poznata izložba Documenta koja se ove godine ustvari sastoji od niza izložbi.

Alexis i Christel iz Francuske se također dive izbjegličkom šatoru od mramora. Smatraju kako je jasno da je cilj toga umjetnički dijalog s Akropolom. "I u antičkim vremenima su ljudi bježali od rata. Stari Atenjani su morali svoje obitelji odvesti na Peloponez kad su se Perzijanci približavali i bitka se više nije mogla izbjeći", priča Alexis. I mnogi Grci prolaze pored, ali nijedan od njih ne staje kako bi detaljno promotrio umjetničko djelo Rebecce Belmore. Možda je do vremena koje vlada taj dan: na 28 stupnjeva u hladu i strast za umjetnost nekad splasne.

U potpunosti obnoviti umjetničku scenu

Ugodne temperature, međutim, vladaju u "Nacionalnom muzeju za modernu umjetnost" (EMST). To je možda i najvažnija pozornica za Documentu u Ateni: instalacije s neonskim svjetlom, umjetnost australskih domorodaca, politički angažirana djela iz vremena grčke vojne diktature (1967.-1974.) i puno toga još očekuje posjetitelje u muzeju. Usto još umjetnost ruskog futurista Arsenija Avramova koji radi sa zvukovima, a za ovu svrhu je zvonjavu i uličnu buku kombinirao u "Simfoniju sirena". Udaranje čekićem i trube je Avramov proglasio umjetnošću. Ako se to tako promatra, onda se može reći da je Atena i inače umjetnička metropola. Ersi Krouska prolazi kroz svijetle prostorije muzeja i sve razgleda u miru. "Ova djela mogu potpuno obnoviti atensku umjetničku scenu", ushićeno ističe ta arhitektica u razgovoru za DW. Krouska uvijek iznova dolazi posjetiti taj potpuno novi muzej. Privlačne su joj i izvedbe performans-umjetnika koje se održavaju svaki dan - često u udaljenijim četvrtima.

Otvorenje muzeja za modernu umjetnost za Documentu je već samo po sebi umjetničko djelo. EMST je prije pet godina trebao biti otvoren, no službeni termin otvaranja je stalno odgađan zbog nedostatka financijskih sredstava. Šefica muzeja Katerina Koskina stoga smatra da je Documenta u Ateni uspjeh: "Do konca svibnja je oko 180.000 ljudi posjetilo naš muzej. A i u široj javnosti se raspravlja o tome što moderna umjetnost uopće znači." Pritom se mnogi Grci pitaju, treba li njihova krizama pogođena zemlja postaviti druge prioritete i ispunjava li i umjetnost koja nije razumljiva svoju svrhu. Koskina pojašnjava: "Mnogi vjeruju kako umjetnost predstavlja samo uljepšavanje. Ali to nije uvijek ispravno. Umjetnost ima i socijalnu ulogu, ona nas navodi na razmišljanje i odašilje poruke."

"Socijalna skulptura" na Trgu Viktorija

U tom smislu je Ricku Loweu pošlo za rukom napraviti pravo umjetničko djelo: u oronuloj Viktorija-četvrti, jednom od ukupno 45 izložbenih prostora Documente u Ateni, taj američki umjetnik za jednim stolom okuplja domaće stanovništvo i doseljenike, starije i mlađe - kako bi razgovarali jedni s drugima, igrali domino, pravili planove. Pravila gotovo da i nema. Svatko može doći i otići kad god hoće. Lowe govori o jednoj "socijalnoj skulpturi" za koju ga je inspirirao njemački umjetnik Joseph Beuys. U razgovoru za DW on pojašnjava svoj koncept: "Tko dugo živi na jednom mjestu je u prednosti. Tko upravo stiže, njemu se ne pruži prilika da se istakne, kao da taj netko nije u stanju pridonijeti društvu. Moja ideja je da te socijalne hijerarhije okrenem na glavu. Vjerujem, naime, da svi mogu dati svoj doprinos", kaže taj umjetnik iz Teksasa.

No, nije slučajno što Lowe svoj "Victoria Square Project" ostvaruje upravo na tom mjestu: 2015. godine je Trg Viktorija dospio na naslovnice kad je tisuće izbjeglica pod vedrim nebom kampiralo na njemu. Povremeno je bilo svađe sa stanarima, politika je bila nemoćna. Izbjeglice su se u međuvremenu odselile s trga. A, može li umjetnost tu četvrt sada ponovno oživjeti? Pitamo u pekarni iza ugla koja važi kao glavni "izvor informacija" u četvrti. Pekar Jorgos Liontos je čuo za Documentu i smatra da je dobro da se ona održava u Ateni. Ali on još nije pogledao niti jedno umjetničko djelo, kaže. Moderna umjetnost je "pa,... možda ipak nešto previsoko u društveno-umjetničkim sferama za naš kraj ovdje", kaže on. Nekoć je Viktorija-četvrt bila uglađena gradska četvrt, prisjeća se pekar Liontos koji svoju pekarnu vodi u trećoj generaciji. Ali osamdesetih su mnogi ljudi morali otići kad je potres napravio velike štete u regiji. Od tada sve propada. Umjetnost je, naravno, dobra stvar, kaže Liontos, ali "važno je prije svega da ljudi ovdje konačno ponovno dobiju svoju plaću i svoj kruh".