Asimetriöni rat modernoj

Poslije napada u Parizu mnoge od nas je obuzeo osjećaj kao da je svijet izbačen iz ravnoteže, kao da je uobičajeni poredak stvari razbijen. Papa čak govori o trećem svjetskom ratu. Time nije mislio na globalni rat, ali u toku je rat protiv cijelog svijeta. Objavio ga je islamistički džihadizam, i to ne tek samozvani kalifat „Islamske države“ nego i mnoge fundamentalističke grupe, pokreti, sekte širom svijeta: Nigerija, Mali, Somalija, Indija, Bangladeš, Afganistan, Indonezija, naravno i na Bliski istok, države u raspadu kao što su Irak, Sirija, Libija, Jemen. Džihadizam se širi i izvan tih zemalja, u Europu i Rusiju. On se nameće kao izazov svijetu.

Besmisleno je svađati se oko toga je li islam religija mira ili rata. Neka o tome raspravljaju orijentalisti i znanstvenici. Džihadizam se poziva na islam. I to na izvorni islam, kakav je navodno prakticirao prorok Muhamed u Medini i Meki prije 1500 godina. To bi trebao biti radikalno religiozni životni koncept, za život u skladu s Kuranom. Mada je i spiritualno potstaknut, taj zahtjev je totalitaran. Džihadisti žele da svi mi živimo onako, kako oni smatraju da je ispravno. To je borba protiv svijeta, to je objava rata svijetu i pojmu modernosti.

Ali u taktičkom smislu to je asimetrični rat. Manjina izaziva većinu, pojedinci države. To je rat islamističke gerile protiv vojske. Princip je jednostavan. Država mora učiniti sve da bi spriječila uspjeh terorista i da bi zaštitila svoje građane. I to iz sata u sat, iz dana u dan, iz godine u godinu. Teroristima je dovoljan jedan jedini uspjeh, i tim jednim uspješnim napadom oni uzdrmaju cijelu državu. Tako je bilo i 13. studenog u Parizu.

Rat je asimetričan, jer su pretpostavke za njegovo vođenje različite. Na jednoj strani džihadisti koji odbacuju i vlastiti život, a na drugoj policija i vojska koje djeluju po racionalnim principima svrsishodnosti. Na jednoj strani spremnost na brutalnost koja prelazi sve granice, a na drugoj policajci i vojnici koji moraju djelovati u okvirima pravne države. Njih sputava zakon, dok džihadisti u svojoj totalitarnoj ideologiji imaju slobodne ruke. Brutalna spremnost na ubijanje se protivi demokratskim pravilima i principima. Ta borba je neravnopravna. Čak i ako Zapad u najmanju ruku temeljno preispita svoju sigurnosnu politiku.

Austrijski filozof Karl Popper je svoje, vjerojatno najpoznatije, djelo nazvao „Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji“. Otvoreno, liberalno društvo je provokacija za sve totalitarne ideologije. To društvo odbija prihvatiti jednu jedinu ideologiju spasa i brani se sredstvima pravne države. Džihadizam je izazov liberalnim demokracijama sve do granice tolerancije pa i preko nje. Teroristi žele da mi odustanemo od toga što je nama samo po sebi razumljivo. Oni žele uništiti moderan karakter društva. Primjenjujući asimetrična sredstva. To znači, borba će potrajati. Naime, za svakog džihadistu kojeg izbacite iz stroja dođe nekoliko novih. Još uvijek postoje neiscrpne rezerve potencijalnih samoubojica. Na sve to moramo biti spremni.