Art Cologne - najstariji sajam najnovije umjetnosti

Među 26 galerija iz čitavog svijeta, ove godine se na sajmu u Kölnu po prvi put predstavlja i jedna galerija iz Afrike. Riječ je o Galerie Blank Projects iz Kapstadta. Ona postoji već šest godina a direktor Jonathan Garnham ju vodi uz pomoć njemačkog Goethe Instituta u Jonannesburgu. Cilj njegova rada je da mladim umjetnicima u Južnoafričkoj Republici omogući bolji pristup tržištu kako domaćem tako i svjetskom. „U Južnoafričkoj Republici postoji tek mali broj sakupljača umjetnosti. Zato sam sada došao ovdje kako bi stekao nove, međunarodne kontakte“, kaže Garnham.

Većina poznatih južnoafričkih umjetnika kao što su Kendell Geers, Candice Breitz i Moshekwa Langa već su odavno napustili svoju domovinu. Neki žive u Njemačkoj, drugi u Belgiji, Nizozemskoj, mnogi u SAD-u. U inozemstvu su im pružene bolje mogućnosti ne samo rada već i plasmana na tržištu umjetničkih radova. Primjerice, institucije poput South African National Gallery godišnje za kupnju novih radova imaju svega oko 10.000 eura. Utoliko je dolazak male galerije Jonathana Garnhama na Art Cologne razumljiviji.

Tržište u Njemačkoj

No, kakva je situacija na tržištu umjetničkih radova u drugim zemljama?

Njemačka je primjerice jedna od vodećih zemalja kada je u pitanju jačina tržišta suvremene umjetnosti. No i ovdje brojke pokazuju kako se kriza posljednjih godina osjeća i na ovom području. “Njemačko tržište je izuzetno jako. Čak jedna trećina najskupljih suvremenih umjetnika na svijetu posjeduju njemačku putovnicu. No, pad prodaje se osjeća i ovdje. Primjerice, tijekom 2012. godine je u Njemačkoj sveukupno prodano umjetničkih radova za oko 144,5 milijuna eura. U odnosu na prošle godine, to je ipak manje”, kaže Daniel Hug, umjetnički voditelj Art Colognea.

Ovaj pad se osjeća i ako se pogledaju druge zemlje. Prema najnovijih istraživanjima, tržište se smanjilo za oko sedam posto. Čak ni u Kini koja je do nedavno držala rekord, se situacija promijenila. “Razlog tome su enormno visoke cijene radova tijekom proteklih godina. Način na koji se Kina odnosi prema tržištu umjetnosti, šteti samoj sebi. Za to su krivi trgovci umjetničkim radovima koji su postavljali sve veće cijene. Primjerice, rad “Planine u crvenom” kineskog umjetnika Li Kerana, prodan je 2012. godine za oko 33,8 milijuna eura“, kaže Alexander Ochs, voditelj jedne galerije u Pekingu.

Brazil je nova Kina

Daniel Hug, budućnost vidi u Brazilu, u zemlji u kojoj umjetnici za svoje radove trenutno mogu dobiti najviše novca. “Brazil je nova Kina. Tamo ima mnogo sakupljača umjetnosti koji imaju mnogo novca. Poznajemo mnoge europske galeriste koji putuju na sajmove umjetnosti u Brazil, no brazilskim galeristima se uopće ne isplati doći u Europu”, kaže Hug. 

Zanimljiva je i činjenica da, kako piše najnovije izdanje njemčakog Gospodarskog magazina, su svega 60 posto mladih umjetnika zastupljenih na svjetskoj sceni (i na Art Cologneu) rođeni u nekoj od zapadnih zemalja. Ostatak dolazi iz Izraela, Vijetnama, Južne Koreje, Japana, Čilea, Egipta, Hrvatske i Poljske. No, mnogi od njih ne žive više u svojim domovinama nego upravo negdje na zapadu.

Jedna od njih je i južnoafrička umjetnica Turiya Magadlela čiji se radovi mogu na sajmu u Kölnu vidjeti na štandu spomenute Galerie Blank Projects iz Kapstadta. Ona je studirala u Amsterdamu a danas živi u Berlinu. No, njezina je umjetnost ipak još uvijek vezana i ukorijenjena u Južnoafričkoj Republici. Na Art Cologneu se primjerice može vidjeti njezin rad na zidu napravljen od poderanih najlonskih čarapa. „Ovdje se jako dobro vidi odnos i suprotnost između ljepote i brutalnosti. Ovakav jedan rad teško da ćete naći u Njemačkoj”, kaže zadovoljno njezin galerist Garnham.