Art Basel ponovno blista u punom sjaju

„Skulptura Ise Genzken Who kills death iz serije Empire/Vampire koštala je 180.000 eura“, kaže galerist Daniel Buchholz naglašavajući prošlo vrijeme. Naime, prodaja je već obavljena i to odmah nakon otvorenja sajma umjetnina Art Basel. Ovakvi brzi uspjesi ovom galeristu već sada najavljuju opuštene dane tijekom trajanja ovog sajma. Troškovi koje svakako mora pokriti (za transport, iznajmljivanje štanda kao i osiguranja) iznose 60.000 eura. Ovoj popriličnoj svoti treba dodati i troškove spavanja i hrane i to u zemlji koju gotovo svi stranci nazivaju skupom. Stoga ne čudi da mnogi suradnici galerija koji sudjeluju na sajmu noće u hostelima kako bi koliko toliko troškove držali pod kontrolom. No, Buchholz je očito već prvog dana uspio pokriti dio svojih enormnih troškova.

Velika umjetnost u malom gnijezdu

Ove godine se u Baselu predstavlja 286 galerija iz 34 zemlje i to s radovima više od 4.000 umjetnika. U čemu leži tajna ovog sajma? Odgovor na ovo pitanje nije jednostavno dati. Grad Basel je malen ali ugodan, tramvaji se tresu tijekom vožnje ali voze po besprijekorno očišćenim ulicama. Čak je i Rajna koja ovuda prolazi toliko čista da je dozvoljeno kupanje. No, to ipak ne mogu biti razlozi zašto mnoštvo etabliranih galerista i sakupljača umjetnosti dolazi upravo ovdje, a ne u Berlin ili New York. Čak i oni s najdubljim novčanicima koji ovdje kupuju i zastupaju veličine tipa Museum of Modern Art (MOMA) i Metropolitan Museum iz New Yorka kao i Art Institute iz Chicaga te mnogi drugi iz čitavog svijeta – neizostavno svake godine dolaze u ovaj mali švicarski grad.

Ono što je Art Miami Beach u SAD-u te Art Hongkong u Aziji, to je očigledno Art Basel za Europu.

Nije dovoljno biti „Very important“

A kako je to bilo prvog dana ovogodišnjeg sajma? Art Basel je svoja vrata otvorio u 15 sati. Izložbene prostorije mahom su se ispunile. Posjetitelji su vlasnici posebnih, klasificiranih VIP iskaznica – very very important, very important i – important people. Što je neki kolekcionar značajniji, što znači da ima više novca na raspolaganju, utoliko će prije moći doći do određenog galerista. Ovaj mu pak jamči ekskluzivnost i na neki način još više otvara njegov ionako velik apetit.

Njujorška galerija Andrea Rosen već je u 15 sati i 15 minuta prodala 75 posto radova koje je imala u ponudi. “Naša je tajna u kombinaciji nove, svježe umjetnosti koja nastaje u ateljeima i radova 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća“, kaže jedna suradnica ove galerije. Između ostalih, ovdje je tako već u prvih 15 minuta sajma prodana i instalacija Josephine Meckseper za oko 220.000 dolara.

Skulptura za 5 milijuna eura

I na susjednim štandovima situacija je vrlo slična. Oko fotografija diseldorfskog umjetnika Thomasa Ruffa, na štandu Galerije Konrad Fischer, već se okupilo čitavo mnoštvo zainteresiranih.

Ova galerija je inače zastupljena s dva štanda. Na „Art Unlimited“ predstavlja se i nudi toliko velike instalacije da se u početku činilo da ih neće moći unijeti u prostoriju sajma. Riječ je o skulpturi / instalaciji „Steel Peneplain“ Carla Andresa iz godine 1982. Ona se sastoji od 300 željeznih ploča a nastala je za Dokumentu 7 u Kasselu. No, zahvaljujući ideji kustosa „Art Unlimited“ Gianniju Jetzeru, ovo je djelo postavljeno ne paralelno uz zid (kako je bilo planirano) već dijagonalno. Tako će posjetitelji ipak i ovaj rad moći vidjeti do nedjelje 22.lipnja kada je zatvaranje. Usprkos cijeni od 5 milijuna eura već se javio prvi zainteresirani kupac – jedan muzej.

No, tajna o čemu zapravo ovisi hoće li neki rad doseći astronomski visoku cijenu ili doživjeti neuspjeh za sada još uvijek nije otkrivena. Jedan dio svakako ovisi o karizmatičnosti i uvjerljivosti samog galerista ili galeristice.