Arhitektura u gradovima

Većina ljudi živjet će u megagradovima s više od 20 milijuna stanovnika u Aziji, Africi ili Južnoj Americi. Kako će to utjecati na organizaciju stambenog prostora, prometa i javnog prostora, kako će izgledati gradovi u budućnosti i koja je uloga arhitekture u svemu tome? Tim se pitanjima bavi 10. Bijenale arhitekture u Veneciji koje traje do 19. studenog. U središtu pozornosti tog jubilarnog Bijenala tako nisu arhitektonski koncepti, kao što je to bio slučaj u godinama prije, nego društveno-političke teme – perskpektiva grada kao mjesta života, rada i kretanja njegovih stanovnika.

Prvo "gradsko stoljeće"

21. stoljeće ući će u povijest kao prvo «gradsko» stoljeće. No, kako će u budućnosti život u gradovima biti uređen? Na tragu toga pitanja koncipirano je ovogodišnje Bijenale arhitekture u Veneciji čiji direktor, britanski arhitekt Richard Burdett kaže: «Gledamo na tu temu iz dva aspekta: fizičko oblikovanje gradova i oblik društva kojima daju svoj pečat. Ta dva aspekta pokušavamo povezati.»
U velikim izložbenim halama na prostoru Arsenala posjetitelj je suočen s temeljnim problemima: rastom, prometom, kvalitetom življenja. Primjeri sežu od Caracasa i Bogote preko New Yorka, Londona, Barcelone i Berlina do Šangaja. Kineski boomtowni u prošlih su devet godina proživjeli razvoj kroz koji je New York prošao u 200 godina. U jednom prostoru modeli predočuju gustoću naseljenosti i koji pokazuju da je Šangaj sa svojim neboderima slično gusto naseljen kao Barcelona sa svojom europskom strukturom grada.
Obilazak, koji često probleme dotiče tek površno i paušalno, završava pitanjem: mogu li gradovi promijeniti svijet?

Političari moraju slušati znanstvenike

Mogli bi, sigurno, kada bi političari bili hrabriji i obraćali više pozornosti na rezultate istraživanja, smatra Wilfried Wang, profesor arhitekture na teksaškom sveučilištu u Austinu. Njegov tim u Veneciji predstavlja konkretne prijedloge kako bi regija oko New Orleansa mogla dobiti nove perspektive, iako opasnost od uragana i dalje ostaje. Nakon što ga je poharao uragan «Katrina», u puno dijelova grada još se ne može živjeti, a evakuirano stanovništvo ipak se poziva da se vrati.
«Na ovoj smo izložbi pokušali spojiti najrazličitije pristupe – od manjih građevinskih radova do većih planova koji se predlažu. Na primjer, kako se treba odnositi prema obalama, kako prema naplavnim područjima, kako postupati s branama i stanicama za ispumpavanje. Svi ti problemi su ovdje obrađeni na nadregionalnoj i gradskoj razini.»
U to spada i politički nepopularna varijanta da se stanovnicima područja koji leže ispod nadmorske visine oduzme zemljište, da im se plati odgovarajuća odšteta i da se ta područja ponovno naturiraju.

Gradovi se i smanjuju

Konkretne prijedloge, prije svega za političare, nudi i njemački projekt «Shrinking Cities» u okviru kojega se prvi put predstavlja svjetski atlas regija koje se smanjuju. Takvi procesi, priča Philipp Oswalt, glava istraživačkog laboratorija koji financira Savezna kulturna zaklada, opažaju se i u istočnonjemačkim gradovima Halleu ili Leipzigu: «Zadaća našeg rada je ispraviti sliku. Važno je posvetiti se pitanju masivne urbanizacije. Ali i obrnuto, imamo slučajeva mjesta koja prolaze kroz obrnute procese. U zemljama poput Kine ili Indije, to će biti tema tek za 100 godina. Na smanjivanje danas gledamo kao na nešto negativno.To ima veze s manjkom radnih mjesta. Ali to nije samo negativno, to ima i svojih prednosti. Različiti su pristupi onome što se mora i što se može.»

Konkretne slike

No, venecijansko Bijenale ne pokazuje samo koncepte koji pozivaju na razmišljanje nego i konkretnu arhitekturu, doduše često u neobičnom obliku. Instalacije u ruskom paviljonu pokazuju utjecaj sivih komunističkih višekatnica na njihove stanare ali i munjevitu ekspanziju i promjenu lica ruskih metropola pod novim ekonomskih uvjetima, boom iz kojeg je veliki dio stanovništva isključen. Najneobičniji projekt može se vidjeti u francuskom paviljonu koji su ahitekti grupe «EXYST» za vrijeme trajanja Bijenala pretvorili u komunu: na različitim katovima kostura jedne zgrade kuha se, pere, raspravlja i spava – što je demonstracija svega onoga što grad jest – mjesto druženja, komunikacije i zadovoljavanja različitih potreba na najužem prostoru.