Apatridi u Njemačkoj - bez državljanstva nema ni prava

Otvaranje bankovnog računa je teško bez osobne iskaznice. Ili rezerviranje hotela - jer i tu postoji rubrika za državljanstvo. Sklopiti brak gotovo je nemoguće, a postati državni službenik ne dolazi u obzir.

Za ljude poput Christiane Bukalo, 29, rođene u Njemačkoj, ali bez državljanstva, svakodnevni život može postati izazov u bilo kojem trenutku. „Ne možeš putovati, jer je potrebna putna isprava. Imaš poteškoća kada treba dobiti posao. Često je teško započeti studij, ali ga je teško i završiti. Znam ljude koji nisu mogli diplomirati jer su na kraju morali predočiti rodni list za ispit. A uz to osobe bez državljanstva nemaju pravo glasa, čak i ako su oduvijek ovdje živjele", kaže ona za DW.

Bukalo, kći roditelja iz Zapadne Afrike s nejasnom nacionalnošću, jedna je od sve većeg broja ljudi u Njemačkoj koji nemaju nikakvo državljanstvo. Trenutno ih je 126.000. Tu je velik broj Palestinaca i Kurda, ali i bivših građana Sovjetskog Saveza ili Jugoslavije, čije države više ne postoje. To je život na marginama društva - apatridi su iz mnogih stvari isključeni.

Bukalo je od malih nogu naučila što znači biti bez nacionalnosti. „Čak i kao djetetu ti govore da tu ne pripadaš i da ne bi trebala ostati ovdje, ali u isto vrijeme ne možeš nikamo otići. To su vrlo banalne stvari: razmjene studenata, jezična putovanja, skijanja u inozemstvu - ništa od toga nije moguće. I naravno, to je povezano s velikim osjećajem srama jer stalno morate objašnjavati nešto što vama nikad nije objašnjeno."

Statefree: glas za osobe bez državljanstva

Dugo su informacije o osobama bez državljanstva i za njih bile jednako nevidljive kao i same te osobe. No, prije dvije godine je Christiana Bukalo odlučila osobama bez državljanstva dati glas: u Münchenu je osnovala organizaciju za ljudska prava Statefree. Cilj: eduacirati ljude, okupiti pogođene i učiniti apatridstvo vidljivim.

Ali i postavljati zahtjeve političarima. „Imamo ekstremnu reprodukciju apatridstva u Njemačkoj jer nema interakcije s djecom bez državljanstva koja su ovdje rođena. Zato zahtijevamo da se djeca bez državljanstva koja su rođena u Njemačkoj odmah identificiraju kao apatridi. I da dobiju pravo na njemačko državljanstvo u prvih pet godina života."

Modernizirano imigracijsko pravo bez apatrida

Tradicionalno se u Njemačkom pravnom sustavu više pozornosti poklanja podrijetlu neke osobe, nego mjestu njezina rođenja. Ako su roditelji bez državljanstva, novorođena beba je to također. Rezultat: svaka treća osoba bez državljanstva u Njemačkoj je maloljetna. S druge strane, Bukalo poznaje i 65-godišnjake koji su rođeni u Njemačkoj, a još su bez državljanstva.

Statefree je polagao velike nade u novi zakon o državljanstvu sadašnje vlade koju čine socijaldemokrati (SPD), Zeleni i liberali (FDP), koja je sebe u koalicijskom sporazumu opisala kao progresivnu koaliciju. Ali tema apatridstva se ne pojavljuje u nacrtu zakona.

Na pitanje DW-a, iz Saveznog ministarstva unutarnjih poslova (BMI) su odgovorili: „Interesi osoba bez državljanstva već su dovoljno uzeti u obzir u zakonu o državljanstvu. Osim toga, opći propisi za stjecanje njemačkog državljanstva primjenjuju se i na osobe bez državljanstva, budući da su one također stranci u smislu ovog zakona."

Europa raspravlja o deportacijama, a ne o integraciji

Reforma novog zakona o državljanstvu s brzom naturalizacijom i poticajima za strane kvalificirane radnike dolazi u trenutku kada se u Njemačkoj burno raspravlja o doseljavanju i strancima. Kancelar Olaf Scholz najavio je da će se „konačno u velikom stilu" deportirati ljude koji moraju napustiti zemlju, a savezna vlada je upravo pooštrila pravila deportacije.

Christianu Bukalo stoga ne čudi nerazumijevanje problematike integracije osoba bez državljanstva. „To s jedne strane ima veze s općim nepoznavanjem situacije u kojoj se nalaze apatridi, a s druge općom političkom situacijom, skretanjem udesno u Europi. Njemačke stranke se trenutno teško pozicioniraju i zalažu za 'progresivna' rješenja, koja su u drugim zemljama, recimo poput Španjolske ili Portugala, već dugo uobičajena."

Nema jedinstvenih kriterija

Judith Beyer, profesorica etnologije na Sveučilištu u Konstanzu, radi i kao vještakinja na sudovima u Velikoj Britaniji u postupcima kada osobe bez državljanstva traže azil. Ona za DW kaže: „Apatridnost je problem koji još nije ušao u javnu raspravu u Njemačkoj."

Primjer pravosuđa: dok stručnjaci poput Judith Beyer u Velikoj Britaniji neovisno ispituju životne priče osoba bez državljanstva i njihovo je stručno znanje uključeno u konačnu presudu, u Njemačkoj se rijetko konzultira stručnjake. U ovoj zemlji odluka često ostaje isključivo na sucima.

Osim toga, u Njemačkoj ne postoje standardizirani postupci za utvrđivanje apatridstva: ured za strance u Münchenu ponekad odlučuje drugačije od onog u Hamburgu ili Kölnu. „Na kraju sve ovisi o tome tko sjedi s druge strane stola”, kaže Beyer. „To je ono na što se mnogi ljudi bez državljanstva uvijek iznova žale: nema pravne sigurnosti i njihova sudbina ovisi o raspoloženju službenika i njihovoj razini znanja. Često se uopće ne radi o lošoj namjeri, već jednostavno o nedostatku znanja o tome kako postupiti s osobama bez državljanstva."

Apatridi prvog i drugog reda

Ovisno o tome što ured za strance odluči, ljudi postaju apatridi prvog ili drugog reda. U Njemačkoj ima oko 30.000 osoba koji su, poput Christiane Bukalo, službeno priznati kao apatridi. Oni mogu biti naturalizirani nakon šest godina.

Međutim, većina njih, gotovo 100.000 ljudi, ima titulu nejasne nacionalnosti: izbjeglice koje ne mogu dokazati svoj identitet, poput Rohinđa koji su iseljeni iz Mijanmara. Ili djeca koja su rođena u Njemačkoj, ali imaju roditelje nejasne nacionalnosti. Za njih je naturalizacija često moguća tek mnogo kasnije.

„Ljudska prava mogu se ostvariti samo u okviru političke zajednice, odnosno države. To znači da se osobama bez državljanstva često uskraćuje 'pravo na prava'", napominje etnologinja Judith Beyer.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu