António Guterres: utopist i građanin svijeta

"Izvanredno", rekao je António Guterres prije nekoliko tjedana, "odlučili su da ne odustanu i da se suoče s ovim ogromnim izazovom". On je pritom mislio na pacifičke otočke države koje je posjetio kako bi i sam stekao dojam o već vidljivim posljedicama klimatskih promjena. Otkako je Guterres preuzeo dužnost glavnog tajnika Ujedinjenih nacija početkom 2017. od svog prethodnika Ban Ki Muna, izazovi s kojima se suočava međunarodna zajednica su porasli. Ali Guterres je odlučio, kao i zemlje Pacifika, da ne odustaje. Za svoju okrenutost borbi protiv klimatskih promjena ovaj 70-godišnjak je sada dobio nagradu Karlovu nagradu grada Aachena, jednu od najvažnijih europskih nagrada za političke graditelje mostova.

Strateg iz Lisabona

Pogled na političke uspjehe Antonia de Oliveira Guterresa dovoljan je da se stvori dojam da je njegov rodni Portugal postao premali za njega, s obzirom na mogućnosti koje nude globalizacija i multilateralizam. Smatra se pretečom "Lisabonske strategije", kojom je Europska unija htjela postati vodeće svjetsko gospodarstvo u roku od deset godina. Odluka da se Grčka uključi u eurozonu, sporazum o slobodnoj trgovini s Meksikom i sankcije protiv Austrije za sudjelovanje desno populističke FPÖ u vladi također su pale tijekom portugalskog predsjedavanja Europskom unijom u prvoj polovini 2000-te godine. Na europskoj političkoj sceni, Guterresu je očito pomoglo što tečno govori španjolski, francuski i engleski pored svog maternjeg portugalskog. Tijekom tih šest mjeseci koje je proveo na funkciji predsjednika Europskog vijeća, Neue Zürcher Zeitung ga je nazvao "pragmatičnim utopistom" – Guterres je to ostao do danas.

U vrijeme kada je bio premijer Portugala, potraga za kompromisom i dijalog bili su mu posebno važni: kada je Socijalistička partija (PS) propustila osvojiti apsolutnu većinu 1995. godine, diplomirani inženjer elektrotehnike formirao je manjinsku vladu. Održavao je dobre kontakte sa svim ostalim parlamentarnim grupama i bio je popularan i izvan svoje stranke. U svom prvom mandatu bio je suočen s osobnim gubitkom, smrću prve supruge Luise Amélie. Guterres se 2001. ponovo oženio.

U drugom mandatu na čelu manjinske vlade bio je izložen pojačanom pritisku zbog neuravnotežene raspodjele fondova EU-a: veliki dio sredstava slivao se u prestižne projekte kao što je Europsko nogometno prvenstvo 2004. godine, dok je infrastruktura u zemlji polako popuštala. Rušenje jednog mosta s više od 70 mrtvih i loši rezultati njegove Socijalističke partije na lokalnim izborima doveli su do kraja vlade Guterresa u prosincu 2001. godine.

Povjerenik koji upozorava

U to vrijeme, Guterres je već ostvario dobre kontakte na međunarodnom planu: savjetovao je tadašnjeg glavnog tajnika UN-a Kofija Annana o socijalnim pitanjima u Brazilu. Annan ga je 2005. godine doveo na jedno od najvažnijih mjesta UN-u, kada je Guterres postao visoki povjerenik za izbjeglice. Pod Guterresovom dirigentskom palicom UNHCR je prerastao u aparat s budžetom od 6,8 ​​milijardi dolara i više od 9.000 zaposlenih u 123 zemlje (2015). Ali i drama s izbjeglicama u različitim dijelovima svijeta postala je sve veća, posebno u Siriji.

U ranoj fazi, Guterres je kritizirao ignorantnost bogatih zemalja i neizvjesnu financijsku poziciju UNHCR-a, što je dodatno pogoršalo situaciju sirijskih izbjeglica u susjednim državama. U 2015. godini, kada je posebno mnogo izbjeglica krenulo put Europe, Guterres se požalio u jednom od intervjua na "kaotičnu situaciju u kojoj se nalazi međunarodna zajednica".

Ali António Guterres nije netko tko se samo žali. Kada nije dobio treći mandat na mjestu šefa UNHCR-a 2015. godine i nakon što je dužnost predao Talijanu Filippeu Grandiju, nagađalo se da ima ambicije za najveću funkciju u UN-u. Prvobitno se mislilo da Guterres nema izgleda jer su mnogi željeli da po prvi put jedna žena postane čelna osoba UN-a, i to po mogućnosti iz Istočne Evrope. Na kraju je iskusnom Portugalcu ipak uspjelo doći na dužnost glavnog tajnika UN-a i to bez ijednog glasa protiv članica Vijeća sigurnosti s pravom veta (SAD, Kina, Rusija, Francuska, Velika Britanija). Bila je šteta što jedna žena nije postala glavna tajnica, rekla je bivša šefica UN-ovog Komeserijata za zaštitu klime, Christiana Figueres i dodala: „ Ali Guterres je bio daleko najbolji kandidat u utrci."

Dašak svježeg vjetra u UN-u

Nakon deset godina pod Ban Ki Munom, mnogi diplomati su se nadali da će Guterres od 2017. godine unijeti dašak svježeg vjetra u UN. Nekoliko dana nakon što je Guterres preuzeo dužnost u New Yorku, 330 kilometara na jugozapadu, u Washingtonu, Donald Trump je položio zakletvu za američkog predsjednika. Koji je pokazao da voli ulaziti u konfrontaciju s UN-om kao i da je sklon zaprijetiti izlaskom SAD-a iz svjetske organizacije. Trump se pokazao i upornim protivnikom multilateralizma, koji Guterres jednako odlučno brani.

Naglaske je glavni tajnik UN-a do sada stavljao na dva međusobno povezana problema: pitanje migracija i klimatskih promjena. Uspjesi u prvoj polovini njegovog mandata bili su paktovi o izbjeglicama i migracijama, koje je u vrijeme sve većeg nacionalizma usvojila ogromna većina država članica UN-a. Oba kodeksa normi imaju za cilj poboljšanje suradnje između država u tim oblastima i nisu pravno obavezujuća.

Guterres je rano ukazao na katastrofalnu situaciju s etničkom grupom Rohinja, koja je od jeseni 2017. godine, izložena progonu u Mjanmaru. Dugo je međutim bio nemoćan zaštiti ovu muslimansku manjinu od nasilja. Uspio je i okupiti sukobljene strane u ratu u Jemenu. Ali obje krize i dalje su neriješene, kao i mnogi drugi sukobi širom svijeta. U Guterresovu nadležnost spada i implementacija razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda do 2030. godine. On također želi reformirati funkcioniranje Glavnog tajništva UN-a. Hoće li ovom Portugalcu uspjeti formirati efikasniji aparat, ostaje otvorenim.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android