Amnesty International: 'Slijepa osveta nad sunitima u Iraku'

DW: Gospođo Rovera, Vi ste bili u Iraku i tamo ste dokumentirali novi val nasilja šijitskih milicija protiv sunita. Radi li se tu o osveti zbog terora pripadnika Islamske države (IS) čiji su članovi pretežno suniti?

Rovera Donatella: Da. Te šijitske milicije postoje već godinama, ali su ranije uglavnom napadale američke vojnike. No, sada svoje oružje usmjeruju protiv muškaraca sunitskog podrijetla. Pritom to nisu nužno ljudi koji su se borili u redovima IS-a i činili zlodjela. Te milicije ubijaju naprosto sunite, ne birajući žrtve. Svjedoci smo vjerski motiviranog nasilja kao u najgora vremena građanskog rata između sunita i šijita 2006. i 2007. godine.

To znači da je uspon IS-a u stvari doprinio jačanju šijitskih milicija?

Tako je. Oni stoje na prvoj liniji borbe protiv Islamske države jer je ta organizacija iračku regularnu vojsku dovela do ruba raspada. Ali šijitske milicije su i te koje predvode osvetničke pohode na sunite vođene isključivo religijskim motivima. Tu se onda uopće ne radi o borbi protiv džihadista.

Vi ste dokumentirali slučajeve u kojima su sunitski muškarci oteti kako bi se ucijenile njihove obitelji i dobio novac. Znači li to da se tu ipak ne radi samo o religijskim motivima, već i o novcu?

Te milicije djelomice funkcioniraju i kao kriminalne bande. U nekim slučajevima one otimaju sunite s jasnom nakanom da ih ubiju. Ali prije toga ucjene obitelji i traže novac od njih, radi se o svotama i do 100.000 dolara. Obitelji otetih prikupe taj novac i plate u nadi da će taoci biti pušteni na slobodu - no otmičari ih potom ipak ubiju. Ima i drugih slučajeva u kojima je pohlepa glavni motiv. Tada se otimaju i ljudi koji nisu suniti. Ali ipak su upravo suniti najčešće žrtve tih milicija.

Vi ste razgovarali s mnogim obiteljima koje su izgubile neke svoje članove. Je li to bilo opasno?

Bilo je teško pronaći te obitelji i nagovoriti ih da razgovaraju sa mnom. Ja sam im zajamčila anonimnost. Mnoge su napustile svoje kuće i skrivaju se, žive u stalnom strahu.

Jeste li i Vi bili u opasnosti?

Naravno da smo mislili i na osobnu sigurnost, ali do sada su šijitske milicije otimale uglavnom sunite, a ne međunarodne novinare ili suradnike humanitarnih organizacija. Osim toga sam se ja, naravno, s tim obiteljima susretala u tajnosti.

Na kojim područjima ima najviše nasilja?

Šijitske milicije su aktivne na svim područjima koje kontrolira vlada. Mnogi njihovi borci dolaze iz gradova poput Kerbale ili Nadžafa, u kojima uopće nema sunita. A aktivni su uglavnom u gradovima u kojima suniti i šijiti zajedno žive, dakle u Bagdadu, Kirkuku, Samari ili Tirkitu. A posebno su aktivni u blizini bojišnice s Islamskom državom.

Što poduzima vlada u Bagdadu kako bi spriječila nasilje tih milicija na području koje kontrolira?

Ništa. Štoviše, upravo suprotno: ona čini sve što može kako bi tim milicijama pomogla, kako bi ih ojačala. Prije svega je tako djelovala vlada Al-Malikija. To je bila vlada kojom su dominirali šijiti. Sada u Bagdadu imamo novu vladu, ali ona još nije upotpunjena. Novi premijer Haider al-Abadi je najavio da želi posredovati u religijskim sukobima. No, tek treba vidjeti misli li on to uistinu te je li uopće u stanju to provesti.

No, za sada je po Vašem mišljenju tako, da vlada i sama sudjeluje u ratnim zločinima?

Da, apsolutno. Brojne otmice i strijeljanja se događaju uz znanje vladinih trupa i u suradnji s njima.

Kako je moguće spriječiti to nasilje šijitskih milicija a da se istovremeno ne ojača IS?

IS je i mogao postati toliko jak prije svega zbog toga što se mnogi suniti osjećaju pritisnuti uza zid od strane dosadašnje šijitske vlade u Bagdadu. Jedino rješenje bi bilo formiranje jedinstvene iračke vojske u kojoj ne bi dominirale pojedine vjerske grupe, nego bi štitila sve građane Iraka.

Donatella Rovera dokumentira za Amnesty International slučajeve kršenja ljudskih prava u ratovima i sličnim sukobima.