Američko minsko polje za Deutsche Bank

Pored američkih, upravo je Deutsche Bank bila jedna od najznačajnijih financijskih institucija u poslovanju s kreditima za nekretnine američkih građana. Najveća njemačka banka je kao skrbnik upravljala nad više od milijunom nekretnina u SAD-u i kod mnogih su krediti doveli do prisilnog oduzimanja imovine. Zbog te krize su opustjele čitave gradske četvrti, a napuštene nekretnine sada trunu i propadaju. Općine i bivši vlasnici se još uvijek bore protiv toga i pokušavaju tužiti nadležne banke.

Lawrence White, profesor ekonomije na New York University, objašnjava kako i institucionalni ulagači, dakle mirovinski fondovi ili sindikati koji su investirali svoj novac, pokušavaju na sve strane sudskim putem od banaka dobiti odštetu. I protiv Deutsche Bank se vodi istraga u čitavom nizu gradova i saveznih država SAD-a. Ali profesor i upozorava: "Ovi postupci traju beskonačno dugo. Čak i kad ne bi dolazili novi slučajevi, još uvijek se ne bi okončao postupak i u procesima starima dvije, tri godine."

"Pas čuvar" Wall Streeta već reži

Pored ovih sudskih tužbi, najveću njemačku financijsku kuću je pod povećalo stavio i američki ured za nadzor financijskog poslovanja SEC jer postoji opravdana sumnja da je Deutsche Bank, kao i neki drugi, svjesno formirao pakete vrijednosnica od bezvrijednih hipoteka i prodavao ih investitorima koji nisu ništa o tome znali. Zbog sličnog posla je investicijska kuća Goldman Sachs prije dvije godine već morala platiti 550 milijuna dolara odštete. Goldman Sachs je "kreirao" takav paket bezvrijednog sadržaja i nazvao ga Abacus.

Profesor White ukazuje da je to bilo i gore od prijevare: "Ono što investitori nisu znali jest da je netko treći, hedge-fond manager John Pauluson, sudjelovao u odabiru tih bezvrijednih kredita kako bi se on i njegov fond na burzi kladili protiv Abacusa."

Ali i Deutsche Bank je imao svoj Abacus. Njegov, gotovo identičan financijski proizvod se zvao Start i lako bi se moglo dogoditi da i Deutsche Bank zadesi slična sudbina kao i Goldman Sachs. Yves Smith, financijska savjetnica kod Aurora Advisors u New Yorku i autorica bloga "naked capitalism", zapravo se čudi da se SEC još čak nije niti službeno izjasnio o djelatnosti njemačke banke. Ona ne može vjerovati kako nema dokaza da u Deutsche Bank nisu znali kakvo smeće doista prodaju.

"Ako su uhvatili Goldman Sachs, uhvatit će i Deutsche Bank"

Nevjerica je utoliko veća što se zna da je za njemačku kuću na investicijskim poslovima radio Greg Lippman, u međuvremenu na zlu glasu kao najveći brbljavac Wall Streeta. Gotovo je nemoguće da negdje nije ostavljen dokaz kako su u banci znali da varaju ulagače. "Ako su uhvatili Goldman Sachs, onda će uhvatiti i Deutsche Bank - ako to doista žele", uvjerena je Yves Smith. Ona smatra glupošću i sva pisanja njemačkog tiska kako je Deutsche Bank bio vještiji u čitavom poslovanju i uvjerena je da je jedini razlog što se ne vodi postupak protiv Deutsche Banka - Robert Khuzami.

Upravo on, naime, vodi istražni postupak američkog tijela za nadzor poslovanja, a vodio je i pravni odjel Deutsche Banka u ključnom razdoblju, od 2004. do 2009. "Da nije tako Deutsche Bank bi vjerojatno bila prva strana banka koja bi bila na redu za kaznu", uvjerena je Smith.

S druge strane, čak niti iznos od pola milijarde dolara Deutsche Bank neće baciti na koljena, kao što nije uništila niti Goldman Sachs. Obično ne dolazi do većih kazni u sporovima sa SEC-om - ne zato jer ova institucija to ne želi, nego zato jer ona nema ni vremena niti sposobnosti voditi takve gigantske slučajeve. "Ovi slučajevi su previše složeni", priznaje i profesor White, a obzirom na temeljno načelo američkog pravosuđa je to i gotovo nemoguće.

Kako poroti objasniti, što se dogodilo?

Problem je naime što ono podrazumijeva da se poroti, sastavljenoj od "običnih" građana, objasni sustav funkcioniranja hipotekarnih papira, certifikata i kauzaliteta na financijskom tržištu koji - kao što smo vidjeli - nisu bili baš jasni ni mnogim bankarima. Naravno, to je moguće, ako se stvari posveti vrlo mnogo vremena. Ali što se sudski proces više odugovlači, veća je mogućnost da će onda SEC na koncu - izgubiti parnicu.

No, nije samo državna agencija za nadzor vrijednosnica otvorila postupak protiv Deutsche Banka, nego je i američka vlada prošlog proljeća pokrenula građansku parnicu protiv te njemačke novčarske institucije. Washington je uvjeren kako je njemačka banka preko svoje tvrtke Mortage IT dala pogrešne podatke o kvaliteti preuzetih hipoteka i time je bila čak primljena u jedan državni fond za pomoć u razvoju. I ovaj postupak će se vjerojatno vući po sudovima još dugo vremena, tako da i to zadaje tek umjerenu glavobolju direktorima Deutsche Bank.

Samo malo više briga njemačkim novčarima zadaje činjenica da su i neki razočarani investitori sami pokrenuli postupke protiv Deutsche Banka. Tako je već prošlog srpnja tužbu podigla investicijska grupa Dexia, a u listopadu je njezin primjer slijedio i investicijski fond Loreley Financing iza kojeg zapravo stoji također jedna njemačka banka, IKB. S nekim drugim bankama je već postignuta nagodba da se izbjegne sud.

Ne igraj se s "velikima"

Ono što bi doista bilo opasno za najveću njemačku banku jest kada bi veliki hedge-fondovi, poput Blackrocka ili Man-Group, tužili sve upletene banke, uključujući i Deutsche Bank. Ali to je veoma malo vjerojatno, smatra Yves Smith, jer oni nisu motivirani za takvu tešku bitku. Konačno, menadžeri u hedge-fondovima se ne mjere po tome koliko su zaradili ili izgubili, nego je najvažnija usporedba njihovog fonda s ukupnim tržištem. "Ako su svi izgubili, onda nitko nije izgubio", objašnjava Smith.

Povrh toga, ti fondovi bi isprva morali sami plaćati sve sudske troškove, dok bi ostali u tom sektoru mogli samo promatrati što se događa i izvlačiti korist iz te bitke. I treći, za Yves Smith, s obzirom na njezino iskustvo rada u bankarskom sektoru, možda i najvažniji razlog zašto fondovi neće tužiti banke jest vrlo jednostavan: čak i mafija bi se uplašila onoga što se zbiva na Wall Streetu i obračuni među financijskim institucijama su još gori nego u organiziranom kriminalu. Velike banke su u tim krugovima "velike ribe" koje je pametnije ostaviti na miru. Jer, banke vrlo lako mogu, na primjer, fondovima otežati pristup svježim kreditima, što bi i velike investicijske fondove lako moglo dovesti do sloma.

Strah od otvaranja Pandorine kutije

I na koncu, Deutsche Bank može biti sretan što se nije sam moro baviti nekretninama koje su pripale banci jer prethodni vlasnici nisu mogli otplaćivati kredit. Pet najvećih banaka (prije svega je tu Bank of America) koje su doista tjerale ljude na ulicu i prodavale njihove kuće američka je vlada nedavno prisilila na nagodbu gdje će morati platiti čitavih 25 milijardi dolara odštete. Njemačka banka je u tom poslu uglavnom bila u pozadini, bez neposrednog kontakta sa američkim građanima.

Doduše, u međuvremenu se čuju i glasovi kako bi i te banke "iz pozadine" trebalo izvesti pred sud jer su i one djelomično krive za svu nevolju, ali to nitko neće učiniti - sigurna je Yves Smith. Jer, to bi izazvalo novu lavinu gdje bi na vidjelo izašli novi, ne tako solidni certifikati koji se trenutno još kriju u poslovnim knjigama banaka. Ako bi se odjednom objavilo kako njihova vrijednost nije veća od papira na kojem su napisani, to bi izazvalo još jednom plimni val bankrota kakav je svojedobno progutao Lehman Brothers. Utoliko je ova stručnjakinja s Wall Streeta uvjerena kako baš nikome nije u interesu povlačiti pitanje odgovornosti tih banaka "iz stražnjih klupa".

Autori: Miriam Braun/Anđelko Šubić

Odg. ur.: Dunja Dragojević