Amerika i dalje sanja

"Ljudi su stajali ispred spomenika s obje strane bazena." Bob Tiller gleda prema stubama Lincolnovog spomenika u Washingtonu D.C. - mjestu na kojem je 28. kolovoza 1963. Martin Luther King Jr. održao svoj znameniti govor.

"Ljudi su s divljenjem, ali i oduševljenjem svjedočili tom trenutku", priča Tiller.

Tiller je bio jedan od njih. Tada 22-godišnji mladić bez dopuštenja je otišao sa svog radnog mjesta kako bi sudjelovao u povorci. "Odrastao sam uz pokrete za građanska prava. Osjećao sam koliko je važno da toga dana tamo budem prisutan." Oko četvrt milijuna ljudi je osjećalo isto i slušalo govor Luthera Kinga i drugih govornika koji su željeli zauzeti stav protiv diskriminacije građana crne boje kože. "Najupečatljiviji dio govora je onaj kada Luther King opisuje kako će jednoga dana djeca svih boja kože hodati ruku pod ruku", prisjeća se Tiller.

"Sanjam da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u društvu u kojem neće biti važna boja kože, već karakter […] Sanjam da će jednoga dana sinovi bivših robova i sinovi bivših robovlasnika zajedno sjediti za stolom bratstva", opisao je Luther King svoju viziju budućnosti.

Jednog ljetnog poslijepodneva 50 godina kasnije, bijele i crne obitelji zajedno sjede na stepenicama Lincolnovog spomenika, fotografiraju i smiju se. S Barackom Obamom Afroamerikanac se nalazi na čelu SAD-a. Je li se san, dakle, ispunio?

Nema bijelaca na vidiku

Oko 25 kilometara dalje, vidi se drugačija slika. U vašingtonskom naselju Anacostia volonteri dijele doručak beskućnicima i potrebitima. Tamo se ne mogu vidjeti bijelci, Anacostia je crnačka četvrt. Geneva Heyward daje jednoj djevojci sendvič i priča: "Kao dijete sam i sama stajala s druge strane stola. To je začarani krug: Moja baka je bila siromašna, majka mi je bila siromašna, i ja sam siromašna. Baka je išla u pučke kuhinje, kao i moja majka, a i ja." Ta je 36-godišnjakinja zbog alkohola izgubila majku. U međuvremenu, i sama ima četvero djece. Aktivna je u vašingtonskim problematičnim četvrtima. "Vraćam se ovamo i pomažem, upravo zato što mi je poznata situacija ovih ljudi."

Visoke stope siromaštva među Afroamerikancima

Afroamerikanci su zaštićeni Zakonima o građanskim pravima iz 1960. godine. Diskriminacija u obrazovanju, poslu i privatnom životu zabranjena je. No posljedice rasne segregacije još su vidljive. U Anacostiji su stope nezaposlenosti i kriminala jednako visoke kao i u bilo kojem drugom dijelu glavnoga grada.

Čak i u drugim dijelovima SAD-a situacija je ista: Prema jednom izvješću američkog "Census Bureaua", ministarstva nadležnog za popis stanovništva, od 2007. do 2011. svaki četvrti Afroamerikanac je živio u siromaštvu. Kod bijelaca je riječ o svakom desetom građaninu. "Ropstvo je dovelo do toga da i danas afroameričke obitelji na raspolaganju imaju manje resursa od bijelaca", kaže Tiller, koji je radio za razne organizacije za građanska prava. "Nakon što je završilo ropstvo, morali su početi ispočetka, a i dalje su bili diskriminirani. Kada ti ljudi desetljećima ne mogu pronaći posao a njihove prijave za škole i sveučilišta se odbijaju, teško im je omogućiti dobru budućnost svojoj djeci."

Napornim radom do uspjeha

Ipak, sada se na vodećim pozicijama mogu vidjeti i uspješni Afroamerikanci. Jedan od njih je James Farmer, diplomirani inženjer kemije i savjetnik u vodstvu jedne tvrtke. 32-godišnjak je ostvario ono što je obećavao američki san: napornim radom do uspjeha. "Tijekom studija nikada nisam doživio diskriminaciju. Bio sam jako ambiciozan i angažiran student. To je impresioniralo moje poslodavce. Na završnoj godini studija dobio sam najviše ponuda za posao", priča Farmer. Rano je shvatio da se mora potruditi. "Moj djed mi je objasnio da mi neće ništa vrijediti ako budem dobar učenik ili dobar zaposlenik. Rekao mi je da moram biti najbolji jer me svi promatraju i na mene primjenjuju drugačije standarde nego na bijelce." Unatoč tome, Farmer smatra da je američko društvo na dobrom putu. "Nema razloga da mi kao Amerikancu budu uskraćena bilo kakva prava zbog moje boje kože, religije ili seksualnog opredjeljenja. Ovaj aspekt Lutherovog govora upravo postaje stvarnost", dodaje Farmer.

Nova građanska prava za homoseksualce

Farmer živi sa svojim partnerom tako da, osim što mu je poznata situacija Afroamerikanaca, poznata mu je i situacija homoseksualaca. Njihova trenutna borba protiv diskriminacije nalikuje afroameričkom pokretu za građanska prava 60-ih i 70-ih godina. Zajednica lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba (LGBT) upravo doživljava iskorak: Američki je visoki sud proglasio nevažećim zakon koji donosi porezne olakšice heteroseksualnim parovima u braku. Ukinut je i jedan kalifornijski zakon o zabrani istospolnih brakova.

Ipak, LGBT-zajednica i dalje se bori: "U 29 država u SAD-u zaposlenici mogu dobiti otkaz zbog seksualne orijentacije. Već dugo pokušavamo Kongresu predložiti zakon koji bi okončao takvu diskriminaciju. Nailazimo na veliki otpor", kaže jedan suradnik Human Rights Campaign, jedne od najvećih LGBT-organizacija u SAD-u.

"Prvi je korak uvijek taj da diskriminacija bude ilegalna. To smo već postigli u slučaju Afroamerikanaca, a sretan sam da i LGBT-zajednica ide prema tom cilju. Mislim da ljude ne možemo promijeniti tako brzo, ali promijenili smo neke važne zakone", kaže aktivist za građanska prava Tiller i još jednom gleda prema mjestu kod Lincolnovog spomenika, na kojem je sam slušao govor Martina Luthera Kinga. Pedeset godina kasnije, ovaj san još nije dosanjan. Amerika i dalje sanja.