Albanski džihadisti u tuđem ratu

„Dorian je studirao anglistiku na Sveučilištu u Tirani. Volio je školu. Podigli smo kredit da bi mogao studirati. Poslije studija se vratio u selo, ali nije našao stalni posao ni ovdje ni u okolini." Meleq Kuqo je vidno potresen, a glas mu podrhtava dok govori o svom sinu koji je kao džihadist poginuo u ratu u Siriji.

Obitelj Kuqo živi u malom selu Rrëmenju na jugoistoku Albanije i vrlo je siromašna – kao i većina ljudi ovdje. U selu ima oko 250 kuća; tu su i jedna džamija i jedna crkva.

Kao i mnogi drugi Albanci i Dorian je pokušao zaraditi novac u susjednoj Grčkoj kao sezonski radnik da bi otplatio kredit i pomogao obitelji. No, zbog financijske krize u Grčkoj su mnogi albanski gastarbajteri ostali bez posla. I Dorian je morao napustiti tu zemlju. Početkom 2014. je rekao svojim roditeljima da će otići u Austriju kako bi tamo radio nekoliko mjeseci. S tog putovanja se nikad nije vratio. „Javljao se telefonom jednom mjesečno i govorio da je našao posao. Kada smo mu jednom rekli da bismo ga rado posjetili, ispričao nam je da je svo vrijeme zapravo bio u Siriji. Da je postao džihadist i da se oženio jednom muslimankom iz Kavaje u središnjoj Albaniji. Preklinjali smo ga da se vrati, ali on je samo ponavljao da je svojevoljno otišao", kaže Dorianov otac.

18. kolovoza 2015. došla je tužna vijest. „U 19:27 pozvao nas je jedan njegov prijatelj iz susjednog sela Zagorçana i rekao da je Dorian poginuo u ratu. I da se njegovo tijelo ne može prenijeti ovamo."

Žrtve siromaštva

Skupine mladih ljudi koje su između 2012. i 2014. putovale u Siriju potječu iz Pogradeca i drugih gradova u središnjoj i istočnoj Albaniji. Prema službenim podacima u tom razdoblju se 114 osoba priključilo borcima IS-a. 40 ih se vratilo, a 20 ih je poginulo.

Zubar Roland Hoxha je poznavao neke od tih mladih ljudi: „Većina ih je završila osnovnu školu, neki srednju, a samo mali broj njih je studirao. Potječu iz vrlo siromašnih obitelji i bili su lak plijen za one koji su im obećavali novac i blagostanje."

„Dorian je bio drag momak – ni muhi ne bi ništa učinio. Volio je strane jezike i počeo je učiti arapski – kod seoskog imama. Nitko nije mogao naslutiti da će on postati džihadistički borac", kaže Dorianov otac Meleq Kuqo. On smatra da je jedan imam, koji je svakog petka dolazio iz Makedonije, regrutirao njegovoga sina i druge momke iz okolnih sela. „Petkom je poslije molitve vodio razgovore s mladima", sjeća se Meleq.

Siromaštvo, nezaposlenost i nedostatak perspektive olakšali su posao radikalnim islamskim zakladama i propovjednicima koji su regrutirali mlade ljude. Neke od džamija su se otrgle kontroli Muslimanske zajednice Albanije, koja važi kao umjerena organizacija i obuhvaća velik dio islamskog stanovništva u toj multikonfesionalnoj državi. „Imami tih džamija su propovijedali nasilni i ekstremni islam i pokušali regrutirati nezaposlenu mladež", kaže Roland Hoxha. Takav je, dodaje on, bio i imam sela Leshnicë koji se i sam priključio IS-u. Hoxha smatra da su u širenju ekstremističkih ideja i društvene mreže imale važnu ulogu.

Nema šanse za selefije

Salafizam i drugi ekstremni pravci u islamu su tek poslije 1990. našli put do Albanije, kaže za DW muftija Ylli Gurra, član uprave Muslimanske zajednice Albanije. Budući da su u Albaniji za vrijeme komunizma religije bile zabranjene, i poslije stupanja u tranziciju je u školama bilo vrlo malo imama, a islamskih vjeroučitelja nije uopće bilo – baš kao ni džamija. „To je nekim islamskim organizacijama i zakladama iz Saudijske Arabije, koje su poslije terorističkih napada od 11. rujna 2001. dospjele na crnu listu SAD-a, omogućilo da dođu u Albaniju i tu počnu graditi džamije i islamske vjerske škole." Istovremeno su siromašnim obiteljima pružali novčanu pomoć kako bi pridobili što više ljudi za svoju ideologiju, dodaje Gurra. „Nesigurnost koju je donio politički prijelom dovela je do širenja salafističkih ideja u albanskom društvu koje je bilo nepripremljeno i neinformirano."

I pored toga Ylli Gurra je optimist koji smatra da salafizam ili vjerski ekstremizam u Albaniji nema perspektivu: „Već dvije godine nijedan građanin Albanije se nije pridružio jedinicama IS-a. Svi imami su sada provjereni, a svaka džamija ima svoju upravu koja Muslimansku zajednicu Albanije informira o sadržaju propovijedi." Gura je siguran da je ta kontrola djelotvorna i da je utjecaj selefija gotovo ravan nuli. „Radikalni islam", kaže, „nema ništa zajedničko s muslimanskom tradicijom Albanije. Vjerska tolerancija i harmonija koja vlada među pripadnicima različitih vjera predstavljaju temeljne vrijednosti albanskog društva", naglašava ovaj muftija.