AIDS se može svakome dogoditi

Jugoistočna Europa u usporedbi s ostatkom svijeta stoji prilično dobro kada je riječ o službenim statistikama zaraženih virusom HIV-a. U većini zemalja europskog jugoistoka, zabilježen je mali broj novih zaraza. No, problem se ipak ne bi smio podcijeniti, jer stručnjaci već dugo uočavaju da je ta bolest među stanovništvom tabu, da se oboljeli diskriminiraju, a opasnost ignorira. Činjenica je doduše da je stanje na Balkanu puno bolje nego u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, prije svega Rusiji i Ukrajini. Prema navodima međunarodne organizacije za borbu protiv AIDS-a UNAIDS, samo se 2007. godine u tim zemljama 150 000 ljudi zarazilo virusom HIV-a.
Statistike su jedno, stvarnost drugo
Volker Mertens, glasnogovornik njemačke zaklade za borbu protiv AIDS-a ukazuje na statističke podatke na Balkanu: „Kada bacimo pogled na jugoistočnu Europu, na Balkan, onda vidimo da zapravo samo u tri zemlje – u Poljskoj, Turskoj i Rumunjskoj – broj zaraženih prelazi brojku od 100 osoba. Zaraza u drugim zemljama je mala.“ To su, naravno, samo službene statistike. Alban Ylli, direktor instituta za javno zdravstvo u Tirani, međutim, računa s puno višim brojem: „U Albaniji imamo ukupno 250 potvrđenih slučajeva zaraze HIV-om i AIDS-a i to ne nužno u poodmaklom stadiju. To je relativno mala brojka. Ali velika većina slučajeva se ne prijavljuje, pa računamo s još najmanje dva do tri puta većim brojem zaraženih.“ Mnogi prešućuju svoju zarazu ili se čak niti ne idu pregledati. Makedonska koordinatorica za borbu protiv AIDS-a Milena Stefanović iz iskustva zna da čak i liječnici prešućuju tu bolest da bi zaštitili svoje pacijente, „Zaraženi žive još uvijek sa svojom velikom tajnom o HIV-u. Ta tajna se dobro čuva, jer oboljeli tako žele,“ kaže ona.
Bolest koja nas se "ne tiče"
U jugoistočnoj Europi mnogi još uvijek gledaju na AIDS kao na neku marginalnu bolest homoseksualaca, prostitutki i ovisnika o drogi. Pritom treba reći da humanitarne organizacije dovoljno rade na prevenciji, a imaju i podršku države. No, ipak mnogi ljudi još nisu svjesni rizika u koji se upuštaju i ne pridržavaju se naputaka liječnika, mišljenje je zdravstvenih stručnjaka. Tko je heteroseksualan, na primjer, vjeruje da automatski nije ugrožen i da niti ne može biti ugrožen. Aleksandar Bojović, jedan od djelatnika srpske organizacije za borbu protiv AIDS-a JAZAS objašnjava da je razlog tome što mladi žive prema geslu: "Neće to na mene!" Istodobno ukazuje kako je 80 posto zaraženih upravo u starosnoj dobi između 15 i 35 godina.

Iz istog razloga i njemački aktivist Volker Mertens apelira za više prosvjetiteljskog rada. "U prevencijskim programima se mora sve ponuditi. Jedna od važnih točaka je suzdržavanje od seksa. Ja nisam siguran koliko ljudi danas tako može živjeti. Sumnjam da ih je puno. Zato se moraju koristiti kondomi. Važno je naglasiti da se HIV i AIDS tiču svih jer od te bolesti mogu svi oboljeti! Svijesti o tome nema dovoljno ni u jugoistočnoj niti u istočnoj Europi", tvrdi on.
AIDS kao kuga
Pomanjkanje svijesti da se AIDS može svakome dogoditi vodi na koncu i do stigmatiziranja oboljelih. Ljudi reagiraju sa strahom i otporom, kaže Bojović, objašnjavajući to konzervativnošću društva. U Tirani su čak roditelji tražili da se iz škole izbace dvoje inficiranih učenika. Alban Ylli upozorava da se oboljele ne bi smjelo izolirati: "Izolacija otvara vrzino kolo. Ona stvara grupu zaraženih HIV-om koja nije spremna komunicirati sa zdravstvenim ustanovama, pa nisu ni spremni sami preuzeti odgovornost za prevenciju. Tako onda mogu zaraziti druge, i to s punom sviješću o tome."
I njemačka zaklada za borbu protiv AIDS-a poziva da se konačno stane na kraj diskriminaciji oboljelih od AIDS-a. Doklegod se ovi ljudi kriminaliziraju i diskriminiraju, teže će prihvaćati prevencijske poruke, tvrdi glasnogovornik te ustanove Mertens: "Vjerujem da se u istočnoj i jugoistočnoj Europi mogu ostvariti znatni pomaci samo onda ako se ta kriminalizacija i diskriminacija prekinu. Umjesto toga se oboljelima mora staviti na raspolaganje trajna i kvalitetna terapija. Samo tako će se moći poboljšati prevencijski programi i postići da oni luče uspjeh u čitavom stanovništvu," zaključuje njemački aktivist.