AIDS postaje kroničan
3. kolovoza 2008
Prije 25 godina, kada je 1983. prvi put opisan ovaj virus, znanstvenici diljem svijeta mislili su kako će brzo pronaći lijek protiv bolesti koja slabi imunološki sustav. Nakon 25 godina ova se bolest proširila čitavom zemaljskom kuglom. Danas su 33 milijuna ljudi HIV pozitivni, dakle inficirani virusom koji slabi imunitet ili su oboljeli. Bolest nije moguće ni izliječiti niti je do danas na vidiku cjepivo kojim bi se spriječilo izbijanje zaraze.
Nitko nije ni slutio
Retrovirus HIV i bolest AIDS danas su sastvni dio svakodnevice milijuna ljudi. Da će se ovaj virus proširiti diljem svijeta, 1983. godine Francoise Barré-Sinoussi sigurno si nije mogla ni zamisliti. Mlada znanstvenica u to je vrijeme zajedno s Lucom Montagnierom radila na Pasteurovom institutu u Parizu na odgonetavanju ovog virusa. Četvrt stoljeća kasnije, još uvijek svakodnevno radi na razjašnjavanju njegovog funkcioniranja i priznaje: u biti ni jedan virus nije tako poznat, ali ni jedan drugi virus nije tako složen i neuhvaljiv kao HIV virus.
“Sve naše spoznaje o virusu HIV dovela su do toga da danas raspolažemo pouzdanim AIDS-testovima. Uz to u mogućnosti smo obuzdavati ovu bolest, iako ne i izliječiti. Liječenje pacijentima ipak dozvoljava, koliko je to moguće, da žive normalnim životom. Iako ova terapija vodi do drugih problema poput mnogih slučajeva gdje se dugotrajno liječe jakim lijekovima. Što se tiče troškova liječenja i tu je postignut veliki napredak“, kaže Barré-Sinoussi.
Hitni apel
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u međuvremenu svaki treći oboljeli od AIDS-a ima mogućnost liječenja. Liječenje je naravno najdostupnije u bogatim zemljama. S obzirom na svoja iskustva Francoise Barré-Sinoussi hitno apelira: zdravstveni se sustavi u slabije razvijenom dijelu svijeta moraju poboljšati. “Za par će se godina u Africi, Aziji i Istočnoj Europi vidjeti jedan fenomen, koji danas već primjećujemo u Francuskoj. AIDS se pretvorio u kroničnu bolest, koja se liječi vrlo jakim lijekovima. Posljedica toga je da mnogi oboljeli od AIDS-a obolijevaju od raka, poremećaja izmjene tvari ili sličnih bolesti. Ta se nuspojava već danas mora uzeti u obzir, zemlje u južnom dijelu svijeta moraju se na to pripremiti“, kaže Barré-Sinoussi.
Nijekanje je plodno tlo za AIDS
Malegapuru Makgoba žestoko kritizira svoje afričke zemljake. Makgoba, dospredsjednik sveučilišta Kwazulu-Natal u Južnoafričkoj Republici, dojmljivo opisuje koji su razlozi koji dovode do toga, da crni kontinent danas ima najveći broj zaraženih AIDS-om: “Prvi je razlog taj što se ovu epidemiju jednostavno nijekalo. Gdje god je bio otkriven slučaj zaražene osobe, govorilo se da je to bolest homoseksualaca. Afrikanci su govorili: kod nas nema homoseksualaca, dakle ne možemo imati ni AIDS. Kada se taj virus pojavio i kod heteroseksualaca, više se nije znalo kako da se to sakrije. Onda su stvari predstavljane tako kao da se radi o napadu na crnačku rasu. Kao da je većina Afrikanaca za ostatak svijeta postala odgovorna za širenje spolne kuge. Kao da su oni jedini na svijetu seksualno aktivni. Ta je argumentacija omogućila da ova tema bude ponovo potisnuta.“
To što su zaraženi virusom HIV u društvu bili potpuno odbačeni isto je tako dovelo do daljnjeg širenja retrovirusa, dodaje Makgoba. Niska razina obrazovanja u Africi omogućila je da se ospori znanstvena otkrića znanstvenika sa Sjevera.
Mali broj znanstvenika
“Svaka bolest koja se prenosi spolnim putem poput virusa HIV, svugdje u svijetu je na početku nezgodna tema. Tako je i na Zapadu. Ali, zemlje u kojima je stupanj obrazovanja nizak, u kojima su muškarci gospodari, koji iskorištavaju svoju moć, upravo one su plodno tlo za takva negiranja. Tamo gdje su muškarci mačo tipovi, a žene nemaju moć, to je način da se kontrolira žene i društvo“, kaže Makgoba. Afrika mora sama jako ulagati u istraživanja i proučavati uzročnika HIV tamo gdje on izaziva najveću zarazu, zahtijeva Makgoba.
Peter Hale slaže se s njim. Taj Britanac radi, među ostalim, za Njemačko društvo za razvojnu pomoć GTZ, i radi na projektima u Gani. Hale je ogorčen: nakon 25 godina temeljnog istraživanja još uvijek ne postoji cjepivo protiv virusa HIV-a. Još uvijek ne može prežaliti što je prošlog rujna obustavljena klinička studija jednog izuzetno obećavajućeg cjepiva. Hale već godinama boluje od AIDS-a. I zahtijeva veće napore za pronalaženje cjepiva.
“Prije nekoliko godina imali smo godišnji sastanak znanstvenika koji su radili na cjepivu protiv AIDS-a. Bili su okupljeni najbolji znanstvenici iz cijelog svijeta. Šalili smo se i govorili, kada bi sada ovdje eksplodirala bomba sutra više ne bi postojalo istraživanja za cjepivo protiv AIDS-a. Na ovom području ima premalo znanstvenika i još manje mladih znanstvenika“, kaže Hale.