Ahmići - istinom i sjećanjem do stabilnog mira
17. travnja 2019
„Naš je usud da smo tako izmiješani i da moramo svi živjeti zajedno bez obzira voljeli se ili ne." Ovim riječima Prijedorčanin Edin Ramulić, bivši pripadnik Armije RBiH, za DW komentira posjet veterana iz BiH, Hrvatske i Srbije Ahmićima, koji odaju počast svim žrtvama rata i koji pozivaju na mir i istinu.
Ramulić je zajedno s grupom tih veterana, sada aktivistima Centra za nenasilnu akciju (CNA), prisustvovao 26. obljetnici zločina u Ahmićima. Njih 32 sudjelovali su zajedno s nekoliko stotina ljudi u "maršu istine i sjećanja”, te su na spomen obilježje položili vijenac s oznakama vojnih snaga bivših zaraćenih strana - ARBiH, HVO (Hrvatsko vijeće obrane), HV (Hrvatska vojska), VRS (Vojska Republike Srpske) i VJ (Vojska Jugoslavije).
Ramulić smatra da „ova tragedija treba spajati ljude". „Trebamo znati da smo svi izgubili u ovom ratu i svi smo se unazadili tim ratom i svaki budući rat, svaki budući sukob može donijeti samo tragediju i stradanje i nitko ne može biti na dobitku”, kaže Ramulić.
16. travnja ratne 1993. godine će ostat upamćen po stradanjima civila. U rano jutro pripadnici HVO-a napadaju bošnjačko selo Ahmiće u neposrednoj blizini Viteza, u srednjoj Bosni. Ubijaju 116 ljudi, mahom djece, žena i staraca. Nekoliko sati poslije u selo Trusina kod Konjica, u Hercegovini, upadaju snage tadašnje Armije RBiH. Ubijaju 22 Hrvata, od kojih 18 civila.
Za zločin u Ahmićima osuđeno je šest osoba na ukupno 95 godina zatvora. Među osuđenim osobama je i Dario Kordić koji je nakon 25 godina pušten na slobodu. Za zločin u Trusini pravomoćno su osuđeni Edin Džeko na 13 godina zatvora i Rasema Handanović, koja je, po priznanju krivice, osuđena na pet i pol godina zatvora. Sud Bosne i Hercegovine zbog ovog zločina izrekao je i presudu od 15 godina Nihadu Bojadžiću, Nedžad Hodžić osuđen je na 12 godina, a Mensur Memić na deset godina zatvora.
Prijedorčanin Edin Ramulić kaže da je prošle godine prisustvovao komemoraciji u Trusini. "Prošle godine smo na isti dan bili u Trusini. Dogodila se ta tragedija da su u istom danu jedni drugima uradili zločine. Drago mi je da smo ove godine došli ovdje u Ahmiće - zbog tog jednakog odnosa prema svim žrtvama”, kaže Ramulić za Deutsche Welle.
Bivši neprijatelji u misiji mira
"Iskazujemo poštovanje prema nevino stradalim žrtvama, obilježavanju tih neobilježenih mjesta stradanja. Mi širimo mir u regiji”, poručuje Aleksandar Sokolović iz Kruševca, ratni vojni invalid VJ-a, ranjen na Kosovu.
Svaka strana, kako kaže, ima neku svoju istinu, a oni, veterani žele "te tri istine spojiti u jednu, da narod zna što se događalo i da sutra naša djeca, unuci ne bi došli u istu situaciju kao što smo bili mi, jer ovo nikuda ne vodi”.
Da se zločina treba sjećati i širiti istinu o onome što se dogodilo smatra i umirovljeni pripadnik HV-a Saša Premec iz Daruvara. "Na žalost, ovo nije jedino mjesto, ali je jedno od najcrnjih što se tiče žrtava, i načina, i gledano tko su bile žrtve - mislim prvenstveno na žene, starce, djecu. Opravdanja nema, ne postoji, ne može se pronaći nikakvo - ni vojno, ni taktičko”, kaže za Deutsche Welle ovaj veteran Domovinskog rata.
Dodaje kako svi, na svim stranama "moramo pogledati duboko u sebe, te poučavati i prenositi naša iskustva i razmišljanja na buduće generacije - na našu djecu, unuke i nadati se da će oni biti pametniji od nas”.
Politička zloupotreba povijesti
"Uvijek će postojati te nekakve razne struje kojima je u interesu da se održi napetost između naroda, država, pojedinih dijelova država ili dijelova naroda u pojedinim državama”, smatra Premec. "Mislim da iskorištavaju tu muku i s nekoliko riječi oštre retorike uspiju opet pobuditi te nekakve niske strasti, ali mislim da neće to tako uspjeti i da ljudi polako, ali sigurno, otvaraju oči prema tome i postaju svjesni svega ovoga što se događa”, tvrdi on.
Slično tvrdi i Edin Ramulić. Smatra da svaka od strana čak i komemoracije pokušava "zatvoriti u vlastiti prostor”. "Obično tu stoji samo jedna vjerska zajednica iza toga, obično se to zatvara, kao što je to ovdje (u Starom Vitezu i Ahmićima), u dvorište džamije, spomenika, unutar mezarja. Nekako se to zatvara za ‘one druge'”, primjećuje Ramulić.
Smatra da bi bar pri obilježavanju godišnjica zločina, komemoriranju žrtava, trebali biti otvoreniji jedni prema drugima, umjesto "zatvarati se u zajednicu i koristiti spomenike za jačanje vlastitog identiteta, ali u smislu da se u nekom trenutku može opet agresivno suprotstaviti onom drugom”.
Slično razmišlja i Mirko Zečević Tadić, veteran-dragovoljac i maloljetni pripadnik HVO iz Brčkog. "Koliko ćemo se mi voljeti ili paziti jedni na druge, o tome možemo raspravljati, ali je potrebno da i drugima odamo počast i da priznamo neke stvari koje su se desile, da jednostavno krenemo dalje nekim putem mira”, kaže Zečević Tadić.
Kao maloljetnik je postao vojnik, pa mladima poručuje da ne nasjedaju na dvosmislene priče političara, na spominjanje nekih novih sukoba, već da idu svojim putem, putem mira i prosperiteta, da pomažu jedni drugima, a ne da se dijele po ovom ili onom osnovu.