Afričko gospodarstvo na pragu industrijalizacije

"Afričko gospodarstvo konstantno raste", "Zanimanje ulagača za Afriku sve je veće", "Afrika je kontinent šansi i još neotkrivenih potencijala" - takvi naslovi dominiraju u medijima već godinama. I stvarno, brojke su dojmljive: afričko gospodarstvo je prošle godine u prosjeku raslo za četiri posto, mnoge zemlje s tog kontinenta su daleko iznad tog prosjeka. Za ovu godinu se predviđa rast od pet posto, a za 2015. čak 5,7 posto. Afrika ima milijardu potrošača koji godišnje troše više od 600 milijardi američkih dolara, ima srednji sloj koji se razvija brže nego igdje drugdje na svijetu, ogromne zalihe nafte i nepregledne poljoprivredne površine.

Na sve to je vjerojatno mislio i Barack Obama kada je u Washington na Američko-afrički sastanak na vrhu pozvao šefove država i vlada 50 afričkih zemalja (4. do 6.8.). I s afričke strane su očekivanja od ovog summita velika, kaže Ayo Johnson. Ovaj novinar i osnivač afričkog internetskog portala "Viewpoint Africa" potječe iz zapadnoafričke države Sierra Leone. Danas živi i radi u Velikoj Britaniji. "Predstavnici afričkih zemalja nadaju se da će im ovaj sastanak pomoći u uspostavljanju užih gospodarskih veza sa SAD-om", objašnjava Johnson. "Oni znaju da je to ogromna šansa i da ubuduće imaju izbor između raznih ulagača - to je dobra vijest za Afriku."

Do sada je u Africi prije svega investirala jedna zemlja: Kina. Ona ondje gradi ceste, izvozi potrošačku robu, kupuje sirovine. Kina je najveći afrički trgovinski partner, daleko veći od SAD-a.

Visoke cijene potiču rast

Razlog za konstantni gospodarski rast u Africi su sirovine. Na svjetskom tržištu rastu cijene nafte i plemenitih metala, ali i poljoprivrednih proizvoda kao što su kava, kakao i čaj. Osim toga, mnoge afričke vlade su proteklih godina vodile ispravnu gospodarsku politiku, kaže Stephan Klasen, profesor razvojne ekonomije na Sveučilištu Göttingen. Zato se polako smanjuje i broj siromašnih: "Sredinom 90-ih godina u Africi je 60 posto stanovnika imalo na raspolaganju manje od jednog američkog dolara dnevno. Danas je ta brojka smanjena na 45 posto."

Dakle, uočljiv je napredak. Barem je dio novca stigao do siromašnih. No u zemljama poput Nigerije, koje zbog bogatstva naftom bilježe rekordni rast, jaz između bogatih i siromašnih još uvijek je velik. To se može objasniti razlogom za gospodarski rast, kaže profesor Klasen. On objašnjava da je problem u tome što sirovine kontrolira uski krug ljudi: "Time nastaje premalo novih radnih mjesta, pa malo novca stiže i do siromašnih. Nasuprot tome, drugi resursi poput kave i kakaa omogućavaju širu raspodjelu blagostanja."

Ništa bez industrije

No kada na svjetskom tržištu dođe do pada cijena nafte i kave, onda više neće biti ni tog konstantnog rasta. Gospodarstvo čiji se rast temelji samo na bogatstvu sirovinama rijetko može biti dugoročno uspješno. Izuzetaka ima, primjereice Bocvana. Ona ima malo stanovnika, a zalihe dijamanata su očito neiscrpne.

Pa ipak, za sve druge afričke države vrijedi pravilo: ako žele dugoročno biti uspješne, trebaju radna mjesta za svoje stanovnike, čiji broj stalno raste. A ona su moguća u prvom redu u prerađivačkoj industriji. U zemljama poput Etiopije i Kenije industrijalizacija je već počela. Ondje djeluje sve više stranih tvrtki. Recimo, i tvrtka H&M ondje šiva svoju odjeću. SAD igra važnu ulogu u tom procesu, smatra ekonomist Klasen. Jer, od 2000. godine postoji tzv. "Africa Growth and Opportunity Act" kojim se afričkim državama omogućava povlašteni pristup američkom tržištu. Industrijski proizvodi iz Afrike mogu se uvoziti u SAD bez obveze plaćanja carine. "To je dovelo do toga da su mnoge tvrtke, primjerice iz Azije, preselile u Afriku i ondje proizvode za američko tržište", objašnjava Klasen.

I Europska unija ima slične odredbe, ali su uvjeti daleko stroži. Da bi se neki afrički proizvod mogao uvesti u EU bez naplate carine, on mora većim dijelom potjecati iz Afrike. Dakle, nije dovoljno da se od platna proizvedenog u Kini odjeća šiva u Etiopiji.

Američki "Africa Growth and Opportunity Act" bit će tema i na ovom sastanku na vrhu, budući da službeno prestaje biti na snazi od 2015. godine. No očekuje se produženje. Za SAD i mnoge afričke države to je važan korak kako bi se održao afrički gospodarski rast.