Afrička želja za atomskom energijom

Burkina Faso je neosporno žalosni rekorder i u svjetskim razmjerima: tamo jedva 20% stanovništva ima priključak na mrežu elektroopskrbe. Naravno, imućni imaju svoje generatore, ali siromašni nemaju baš ništa. To je ozbiljan problem i za razvoj gospodarstva, a iako je to zemlja u kojoj je prošle jeseni izveden vojni udar, novi vladar Ibrahim Traore želi riješiti i taj problem.

Najmlađi državni vladar na svijetu - Traoreu je 35 godina - ne želi niti čuti za bilo kakvu suradnju s bivšim kolonijalnim vladarom u toj zemlji, Francuskom. Tu mu onda dobro dolazi politika Rusije da stekne veći utjecaj u zemljama Afrike tako da je potpisano pismo namjere da će mu Rosatom izgraditi atomsku elektranu u neko dogledno vrijeme.

Za bivšeg ministra Srednjoafričke Republike Adriena Pousoua je to najprije ruska propaganda, a onda i besmislica: „Potpuni je apsurd da afrički kontinent u kojem je i previše sunca, uopće može imati problema s energijom i električnom energijom“, kaže ovaj afrički političar.

I Put svile od uranija

Tim više što Burkina Faso nije jedina zemlja u kojoj Rosatom želi proširiti svoj utjecaj: tek što je i u Maliju izvršen vojni udar, uz ruske plaćenike skupine Wagner je došla i ponuda korištenja atomske energije. Ruska državna tvrtka već gradi jednu atomsku elektranu u Egiptu: još od prošle godine se u El Dabi na obali Mediterana grade četiri reaktora od po 1.200 MW.

Ako ne Rusi,onda su tu Kinezi: Uganda želi uz pomoć kineskog ureda za atomsku energiju CNNC izgraditi dva reaktora u Buyendeu, stotinjak kilometara sjeveroistočno od Kampale. Iz tamošnjeg ministarstva se ovog ožujka čulo kako se „već procjenjuje“ odabrana lokacija i kako bi već do 2031. atomska elektrana trebala početi s radom. I susjedna Kenija također želi nuklearku: tamo se još bira moguća lokacija, a vjerojatno će to biti negdje u općinama Kilifi i Kwale, također prilično blizu glavnoga grada Mombase. Želi se početi s gradnjom već 2027., a planirano je da „atomska struja“ poteče deset godina kasnije.

Što će to Keniji?

Profesor Iraki sa Sveučilišta Nairobi to smatra čistom besmislicom, tim više što je Kenija i u svjetskim razmjerima na samom čelu po korištenju alternativnih i održivih izvora energije: „Iznenađujuće je da mi uopće krećemo u atomske elektrane kad već imamo toliko energije“, kaže X.N. Iraki. Pogone za korištenje energije sunca, vjetra i geotermalne energije u Keniji obilaze i strani stručnjaci kako bi dio tamošnjeg iskustva prenijeli u svoje zemlje.

Štoviše: na Svjetskoj konferenciji o klimi 2022. je Kenija sklopila sporazum s Njemačkom s ambicioznim ciljem da već do 2030. čitavu potražnju električne energije te zemlje pokrije održivim izvorima energije. Zašto onda još i atomska elektrana?

Profesor zato i taj plan o gradnji nuklearke smatra tek pitanjem prestiža, a i rok od deset godina smatra upitnim. U tom razdoblju se mnogo toga može dogoditi u politici te zemlje, a onda je tu i pitanje – tko će to platiti? Po tvrdnjama tamošnje agencije NuPEA, to će koštati negdje 500 milijardi kenijskih šilinga (trenutno je to oko 3,16 milijardi eura), a i u Keniji je kod takvih dugogodišnjih projekata uvijek ista priča da i traju mnogo duže i na koncu i koštaju neusporedivo više od prvih računica.

Nova tehnologija u Ruandi

Za tog profesora je najvjerojatnije kako tu tek svi žele strpati novac u džep uključujući i proizvođače atomskih elektrana. Jer na Zapadu još jedva tko želi nuklearku pred svojim prozorom pa tako dolaze u Keniju i u istočnu Afriku.

Nuklearku želi i Ruanda, ali ona je tu ipak iznimka dok je kod svih ostalih planova o atomskim elektranama riječ o „klasičnim“ reaktorimakakvi jesu ili su bili u pogonu diljem svijeta, u Ruandi se pruža prilika novoj, kanadsko-njemačkoj tvrtki Dual Fluid Energy Inc. da izgradi nuklearku posve drugog  tipa. Riječ je o novoj tehnologiji gdje je razvijeno posebno gorivo u tekućem stanju, a sredstvo za hlađenje je olovo.

Nadležni ured u Ruandi vjeruje riječima inženjera kako je tom tehnologijom bitno manje atomskog otpada – a to je golemi problem o kojem druge afričke zemlje s atomskim ambicijama uopće niti ne govore. A njih ima još: Gana, Nigerija, Sudan, Zambija, Zimbabve... Valja se tek nadati kako će u nekim od tih zemalja ipak sve ostati tek na pismima namjere.

Zapravo jedina nuklearka na čitavom afričkom kontinentu je još uvijek samo u Južnoafričkoj Republici. Tamo je još 1984. u Koebergu u blizini Kapstadta počeo s radom prvi od sad dva reaktora, ali i ta država intenzivno razmišlja o novim nuklearkama. Jer najveći dio električne energije u toj državi dolazi iz termoelektrana na ugljen, a državna tvrtka elektroopskrbe Eskom je u jadnom stanju i sa sadašnjim kapacitetima jedva može pokrivati potrebe u Južnoafričkoj Republici.

Princess Mthombeni je južnoafrička aktivistica koja se godinama zalaže za gradnju nuklearki na tom kontinentu. Za nju je to i pitanje tehnološke razine čitave Afrike: „Vrijeme je da kao afrički kontinent prestanemo izmišljati kotač, nego da posegnemo za energetskim tehnologijama koje su se dokazale u razvijenim zemljama.“

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu