Afrikanci u Francuskoj strahuju zbog ebole

U gvinejskom restoranu „Le Fouta Djalon“ u centru Pariza, služe se tradicionalna jela poput fufua ili kreme od kikirikija. Kroz afričke ritmove mogu se razaznati odlomci razgovora o eboli. „Moja braća, sestre i roditelji su u Conakryu“ objašnjava uz kavu Alfa Wess, stasit Gvinejac sa dredovima. „Veoma se brinem za svoju porodicu.“

Wess je pjevač reggaea i politički disident koji je pobjegao od diktature u Gvineji. Otada je prošlo deset godina. Danas njegovoj domovini prijeti nova opasnost: virus ebole pustoši tom zemljom i velikim dijelom zapadne Afrike. „Ljudi iz Gvineje su ovdje bliski – daleko bliži nego što bi to bili u našoj domovini, jer ovdje u Francuskoj nema mjesta za etničke i političke podjele“, kaže Wess. On je već održao jedan koncert u dobrotvorne svrhe, kao dio kampanje gvinejske dijaspore za solidarnost sa žrtvama ebole. „Kada u našoj domovini dođe do krize, tada smo veoma solidarni”, kaže on.

Kao disident, Alfa Wess se ne može vratiti u svoju domovinu. To međutim ne važi za vlasnicu restorana „Le Fouta Djalon” Oumoua Barry koja kaže kako ju virus neće spriječiti da ponovo vidi svoju porodicu i prijatelje na sjeveru Gvineje. “Posljednji put sam putovala kući u ožujku”, objašnjava Barry. “Svima sam rekla da redovno peru ruke, da čiste svoje kuće i zadrže djecu u kući. Svakog dana zovem majku.”

Francuska se sprema za borbu s virusom

Gvineja, Liberija i Sijera Leone, u kojima je otkriveno najviše slučajeva ebole, proglasile su izvanredno stanje. Ali taj smrtonosni virus se širi i na druge zemlje, uključujući Nigeriju, možda čak i Burkinu Faso. Španjolska i Sjedinjene Američke Države su već povukle nekoliko svojih građana koji su dobili ebolu. No to smrtonosni virus neće zaustaviti: zbog globalnog prometa, kažu američki stručnjaci, virus će se sigurno proširiti.

Za sada u Francuskoj nema slučajeva oboljelih od ebole, iako je u travnju na letu Air Francea iz Conakrya jedan putnik zadržan u karanteni. “Iako se rizik od zaraze ne može sasvim isključiti, on je ipak veoma nizak”, kaže doktor Francois Bricaire, specijalist za infektivne i tropske bolesti u pariškoj bolnici Pitie-Salpetriere. “Čim se dijagnosticira slučaj oboljenja od ebole, biti će poduzete sve mjere kako bi se zaustavio mogući prijenos.”

Zbog toga ova zemlja pojačava mjere sigurnosti. Putnici na letovima iz zapadne Afrike prolaze kroz dijagnostičke testove a i zračne luke u Francuskoj paze na sumnjive slučajeve. Veliki broj bolnica je opremljen posebnim sobama za izolaciju, uključujući Pitie-Salpetriereu Parizu.

„Naučeni smo biti oprezni, jer period inkubacije traje između tri dana i tri tjedna“, kaže Bricaire. „Tako je moguće da se netko zarazi u Francuskoj ili negdje drugdje u Europi ali da se to ne otkrije odmah. On se onda slobodno kreće i prenosi infekciju na druge. Tada nastaje opasnost širenja zaraze.“

Šarene nošnje i zle slutnje

U naselju Villettena sjeveru Pariza stanovnici nose tradicionalne široke i raznobojne ogrtače iz zapadne Afrike. Ulični prodavači prolaznicima prodaju pečeni kukuruz. Na prvi pogled sve je kao i obično, ali među Afrikancima, čije domovine su pogođene epidemijom, širi se tmurno raspoloženje. „To je veoma, veoma opasna bolest“, kaže 65-godišnja Amara Sheaur iz Senegala.

A predsjednik lokalnog udruženja Malijaca, Lassana Niakate, objašnjava kako i njegovi zemljaci strahuju od širenja zaraze. „Gvineja graniči sa Malijem i mnogo ljudi svakoga dana prelazi granicu“, kaže on.

Građani Francuske gvinejskog podrijetla su organizirali manifestacije i koncerte kako bi podigli nivo svijesti o virusu i prikupili novac za medicinski materijal. „Ljudi umiru svakodnevno“, kaže Hamidou Diallo, predsjednik „Zajednice mladih Gvinejaca u Francuskoj“ i dodaje: „Ova bolest nam pokazuje gdje su rupe u našem zdravstvenom sistemu. Sada političari moraju već jednom izaći na kraj sa tim nedostacima.“