Afrika: Utaja poreza kao poslovni model

Nevladine organizacije uvijek iznova upozoravaju: afričke zemlje ostaju uskraćene za milijarde poreznog novca – za to su odgovorne prije svega velike strane kompanije iz sektora energije i sirovina, ali sve češće i manje i srednje kompanije, kao što su organizatori safarija u zemljama poput Kenije, Tanzanije, Južnoafričke Republike ili Egipta.

Godišnji gubici prelaze sumu od 50 milijardi američkih dolara, čak i sumu namijenjenu za razvojnu pomoć Afrike, ustanovila je prošle godine Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj. Prema procjeni Ekonomske komisije UN-a za Afriku radi se o 100 milijardi dolara, dok je prema nekim drugim prognozama riječ o još većim iznosima.

Istočna Afrika: niski porezni prihodi u sektoru sirovina

Na primjer istočna Afrika: u velikom obimu međunarodni konzorcij uzimaju plin, ugljen i rijetke sirovine u Tanzaniji i Mozambiku, ali jedva da tim zemljama plaćaju porez. Pritom se oslanjaju na podružnice u jednoj od mnogih poreznih oaza na svijetu.

Otkrića Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) pokazuju da se te kompanije u Africi služe međunarodno provjerenim metodama u izbjegavanju plaćanja poreza. Veliki dio zarade koju koncerni ostvaruju u Africi završava u poreznim oazama – iako su kompanije tamo aktivne samo na papiru. Rizici su ograničeni: birokracija je minimalna, službe u poreznim oazama ne postavljaju neugodna pitanja – i ne naplaćuju nikakve ili samo minimalne poreze na dobit.

U Mozambiku je država jedva u stanju provjeravati aktivnosti i bilancu kompanija. Situaciju dodatno pogoršavaju korupcija, loša uprava i generalno slaba vlast.

Kriminalna energija na štetu afričkog stanovništva

Još jedna omiljena metoda izbjegavanja plaćanja poreza je kada kompanije prijavljuju prekomjerne troškove, koji recimo nastaju u potrazi za novim nalazištima sirovina ili za smještaj zaposlenih u luksuznim vilama – time umanjuju profit, pa tako i porezno opterećenje.

„Kada je riječ o resursima, uobičajena je praksa da rudarske kompanije daju pogrešne informacije o svom profitu. Mnoge brojke su izmišljene ili lažne, samo da bi na kraju porez ispao mali", kaže Dr. Jörg Wigratz sa Sveučilišta u Leedsu. Dokaza ima. Sve češći su slučajevi podmićivanja visokih vladinih dužnosnika u Africi: „Velike firme im daju novac, a zauzvrat dobivaju zaštitu ljudi iz vlasti", kaže Wiegratz.

„Naravno da korupcije ima i kod istražnih organa, koji bi trebali spriječiti ekonomske prevare. Onda se kaže: ostavite taj koncern na miru!" Zbog ograničenih zakonskih sredstava onda se dešava da se umjesto velikih koncerna na udaru nađu mali, lokalni preprodavači.

Rasplesti povezanosti kompanija i podružnice

Stručnjaci su složni: porezno zakonodavstvo koje je prevladalo na međunarodnom planu je prilično štetno za globalnu poreznu pravdu. Kompanije za sada nisu obavezne otkriti koliki prihod u kojoj zemlji ostvaruju i gdje plaćaju porez. Multinacionalni koncerni tako mogu – i pored skandala – nesmetano sakriti od javnosti svoj profit i da siromašne i bogate zemlje zakinu za porezni novac koji im pripada.

„To se može promijeniti", smatra Lisa Großmann iz Mreže za poreznu pravednost. Glavni zahtjev te mreže je da multinacionalni koncerni postanu obavezni priopćiti gdje su poslovno aktivni i gdje ostvaruju zaradu, kako bi upravo tamo i plaćali poreze.

„Nitko ne može tvrditi da Apple na Bermudskim otocima ima značajne gospodarske aktivnosti. Upravo tako je i s europskim koncernima koji svoj profit bilježe u Nizozemskoj ili Luksemburgu, iako u tim zemljama nemaju privrednih aktivnosti."

Pritom rješenja postoje: „Jedno rješenje bi bilo da se koncern sa svojim brojnim podružnicama i filijalama u poreskom smislu promatra kao jedna jedina kompanija", kaže Lisa Großmann. „Veliki porezni kolač te jedne kompanije onda bi mogao biti podijeljen među zemljama u kojima je ta kompanija aktivna." Tako bi se moglo utvrditi koliko zaposlenih kompanija ima u određenoj zemlji, koliki prihod tamo ostvaruje i koliko resursa troši.

Protiv dvostrukog morala Europe

Ni u Europi strategije za izbjegavanje plaćanja poreza nisu rado viđene. Više puta Komisija EU presudila je u korist građana, da američke kompanije, kao što su Google, Apple ili Amazon ne plaćaju dovoljno veliki porez.

S druge strane, praksa velikih europskih kompanija aktivnih u Africi gotovo da se ne razlikuje od prakse SAD kompanija u Europi, kaže Lisa Großmann. S time se slaže i Jörg Wigratz sa Sveučilišta u Leedsu: "Ako otkrijemo prijevaru – bilo da se radi o porezu ili drugim sektorima – onda to pokazuje da europski i njemački koncerni u tim zemljama imaju jako veliku moć. Inače ne bi mogle raditi na takav način."

Kakva je praksa njemačkih kompanija u Africi – i kakav bi doprinos njemačkih kompanija srednje veličine mogao biti u ostvarivanju veće porezne pravdnosti? DW je odgovor na to pitanje zatražio od Afričke udruge njemačke privrede. Ali u toj udruzi, koja djeluje kao savez njemačkih kompanija aktivnih u Africi, nisu bili u stanju u kratkom vremenskom roku da pronađu sugovornika koji bi nešto rekao o toj temi.