Afere i skandali u poslijeratnoj Njemačkoj

U muzeju "Haus der Geschichte der Bundesrepublik Deutschland" izabrali su 20 skandala iz pet desetljeća. Među njima je i film "Grešnica" u kojem se glumica Hildegard Knef nakratko vidi gola.

Na izložbi je obrađen i skandal s tajnim donacijama koncerna Flick strankama koji je potresao Njemačku 80-ih godina. Tu su i snimke otmice u Gladbecku 1988. godine za vrijeme koje su otmičari dobili priliku da uživo govore preko radija i televizije.

"Da, postavit ćemo nekoliko zahtjeva i ako oni ne budu ispunjeni, radit će oružje. Mi smo raskrstili sa svojim životom."

Etičko vijeće njemačkih medija smatralo je nužnim od novinara i urednika zatražiti suzdržanost. Tužna bilanca otmice bilo je troje mrtvih.

Neslavna uloga njemačkih novinara

Neslavnu ulogu novinari su igrali i prilikom objavljivanja navodnih Hitlerovih dnevnika. Tjednik "Stern" poručio je svojim čitateljima 1983. da dijelovi njemačke povijesti moraju biti nanovo napisani. I izgledalo je da je u pravu dok se nije pokazalo da su Hitlerovi dnevnici jeftina krivotvorina.

Posljedica tih neslavnih aspekata bila je da je neke predmete za izložbu bilo vrlo teško ili uopće nije bilo moguće dobiti. Predsjednik muzeja Hans-Walter Hütter uočio je još jednu težnju kod svojih sugovornika:

"..., da smo uvijek iznova osjetili jak interes ljudi da ne budu obuhvaćeni tom izložbom."

Iza svakog ugla vreba neki skandal

Izložba je zamišljena kao labirint. Ona prikazuje da iza svakog ugla vreba neki skandal. Ona dokumentira, ali ne iznosi vrijednosne ocjene, naglašava direktor izložbe Jürgen Reiche:

"Tamo gdje ima skandala, možda je nešto trulo, ali ako njih nema, onda je sve trulo."

Izložba zahtijeva više vremena, da bi se došlo do ključnih informacija. Primjerice, o aferi Barschel iz 1980-ih godina. Uhođenje socijaldemokratskog političaa Björna Engholma, inscenirane vijesti u medijima, zlobne podvale o zaraženosti virusom side, koje je plasirao Reiner Pfeifferr po nalogu svoga šefa Uwea Barschela, kako bi diskvalificirao suparnika Engholma. Barschel se, međutim, nastojao prikazati nevinim:

"Osim ove izjave koju ćete odmah dobiti i za koju jamčim da je istinita, dajem vama, dajem građankama i građanima pokrajine Schleswig-Holsteina i čitavoj njemačkoj javnosti časnu riječ ..."

Afera završila ubojstvom ili samoubojstvom?

Nekoliko dana kasnije Barschel je nađen mrtav u kadi u jednom ženevskom hotelu. Je li se radilo o ubojstvu ili samoubojstvu, do danas nije razjašnjeno.

Početkom 1993. Frankfurter Rundschau je na naslovnoj stranici objavio članak o putovanjima CSU-ovog političara Maxa Streibela koja je plaćao jedan poduzetnik. Afera je dobila ime "amigo". Ali, Streibel je svojim govorom na takozvanu "političku pepelnicu" pokazao da ne priznaje da je učinio nešto loše pa je svojim kritičarima podrugljivo poručio:

"Imati prijatelje, je li to sramota kod nas u CSU-u? Zato "saludos amigos"."

Skandali kao zrcalo jednog vremena, koje ne zaobilazi ni politiku i pravosuđe. Kao u slučaju milijunskih doznaka vodećim ljudima prilikom preuzimanja Mannesmanna od strane Vodafonea. Nakon te afere je Njemački Bundestag prihvatio zakon o obvezi objavljivanja prihoda članova uprave poduzeća koja se vode na Njemačkoj burzi. A to je tema o kojoj se ponovo vodi politička rasprava.