AfD - popularni desni populisti

"Alternativa za Njemačku (AfD) je glas građanske konzervativne većine u Njemačkoj." To sama za sebe tvrdi ta stranka. Ta izrazito samouvjerena rečenica stoji u predgovoru političkih smjernica ove stranke stare tek dvije godine. I zvuči kao izazov tradicionalnom konzervativnom taboru, koji zastupaju Kršćansko-demokratska unija (CDU) Angele Merkel i njezina bavarska sestrinska stranka CSU. Na početku su mnogi vjerovali da će „fenomen AfD“ nestati sam od sebe. U međuvremenu stvar shvaćaju ozbiljnije. Jer, AfD je 2014. godine ušao u tri pokrajinska parlamenta i to s dvoznamenkastim izbornim rezultatima.

U nedjelju (15.2.) bi ta stranka svoj uspjeh mogla ponoviti i na pokrajinskim izborima u Hamburgu. Istraživači javnog mnijenja procjenjuju da će uspjeti prijeći izborni prag od pet posto. To je cilj koji je AfD s 4,7 posto glasova na saveznim parlamentarnim izborima u rujnu 2013. za malo promašio. No već taj rezultat je bio nevjerojatan budući da je stranka osnovana samo pet mjeseci ranije. Alternativa za Njemačku je na početku birače privlačila odbijanjem eura, a u međuvremenu se bavi i temama s područja politike prema azilantima i doseljenicima. Nova dimenzija je dostignuta približavanjem stranke antiislamskom pokretu Pegida.

AfD između FPÖ-a i Nacionalne fronte

Novi značaj AfD-a prepoznatljiv je i po tome što je ovih dana bio tema međunarodnog kongresa Savezne središnjice za političko obrazovanje (bpb) u Münchenu. Zanimljivo je da je tema kongresa glasila: "Širenje granica desnog ekstremizma?". AfD se ovdje našao u društvu europskih desnih stranaka poput nizozemske Stranke za slobodu (PVV) i Slobodarske stranke Austrije (FPÖ). No i programski znatno radikalnija Nacionalna fronta iz Francuske i mađarski pokret Jobbik analizirani su zajedno s AfD-om pod pojmom "desno populistička ofenziva".

Politolog i povjesničar Marcel Lewandowsky smatra da ne treba već sada donositi konačne ocjene o Alternativi za Njemačku no kaže da sve veću važnost u toj stranci dobivaju "prikrivene desno populističke" pozicije. To potvrđuju i dijelom otvorene simpatije AfD-a za Pegidine pozicije o islamu i doseljeničkoj politici.

Konzervativan? Euroskeptičan? Desno populističan?

I u medijima su vidljive poteškoće s određivanjem mjesta AfD-a u političkom spektru Njemačke i Europe. Ponekad ga se naziva "euroskeptičnim", a ponekad "desno populističnim". Koristi se i pojam "konzervativan". Politolog Lewandowsky pak stranku ocjenjuje kao "umjerenu, ali populističku". On je proveo internetsku anketu o profilu simpatizera AfD-a i utvrdio da su to uglavnom muškarci, s visokim prihodima i dobrim obrazovanjem.

Nadalje, posebno su brojni potencijalni birači AfD-a koji islam smatraju nespojivim s demokratskim poretkom ili su protiv omogućavanja usvajanja djece homoseksualnim parovima. Ti stavovi igraju veliku ulogu i u klasičnom konzervativnom okruženju, a daleko manje kod liberala ili ljevičara. No svi oni su izgubili glasove birača koji su se okrenuli AfD-u. Mnogi birači bi se ipak mogli vratiti etabliranim strankama budući da ih smeta bliskost Alternative za Njemačku s Pegidom. Politolog Lewandowsky zato govori o "strateškom problemu" te mlade stranke.

Stranke Unije su nervozne

Ako će se AfD uspjeti održati na njemačkoj političkoj sceni, onda će to u prvom redu biti problem za stranke Unije. CDU i CSU su odavno proklamirali da ne žele stranku koja će biti "desno od njih". No nervoza raste, što pokazuju i izjave bivšeg saveznog ministra unutarnjih poslova Hans-Petera Friedricha. U razgovoru za njemački tjednik Der Spiegel on je komentirao da bi se problem pojava poput AfD-a i Pegide prije nekoliko godina riješio sam od sebe "tako što bismo im uzeli teme". A onda je Friedrich dodao: "No gospođa Merkel se odlučila da oduzme teme socijaldemokratima i zelenima."

Ono što bivši ministar time misli i kritizira je činjenica da se CDU pretvorio u čistu stranku centra te da je zanemario desni rub. Njega su sada zauzeli drugi, s kojima kancelarka, kako je najavila, ni u kom slučaju ne želi surađivati, a pogotovo ne koalirati. A ako stranke Unije jednog dana promijene svoje mišljenje, onda će se morati suočiti s istim prigovorom koji upotrebljavaju protiv AfD-a: naime, da je populistički.