40 godina OESS-a

2013. godine je Ukrajina još htjela pomagati drugima. Kad je Kijev u siječnju te godine preuzeo predsjedanje Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OESS/OSCE - Organisation for Security and Cooperation in Europe) zamrznuti konflikti poput onog oko Pridnjestrovlja su bili jedan od prioriteta ukrajinskog predsjedanja. Godinu dana kasnije je Ukrajina i sama imala dva konflikta: poluotok Krim je anektirala Rusija, a na istoku zemlje su proruski separatisti zauzeli velike dijelove regije Donbasa. Rat koji je izbio na istoku Ukrajine je do danas odnio tisuće ljudskih života. Za OESS, organizaciju koja ove subote slavi svoj 40. rođendan, Ukrajina je postala vjerojatno najvažnije područje djelovanja. OESS nadzire primirje i sudjeluje u pregovorima u okviru takozvane kontaktne skupine za Ukrajinu.

Pritom je OESS još do prije nekoliko godina izrugivan kao birokratski monstrum te se činilo da će pasti u zaborav. "Zemlje članice su bile jako zapostavile organizaciju", kaže za DW Wolfgang Zellner, voditelj Centra za OESS-ova istraživanja pri Sveučilištu u Hamburgu. No, danas OESS stoji u središtu svjetske politike, dodaje Zellner: "Novinari se tek od krize u Ukrajini zanimaju za OESS i ne zamjenjuju ga više s OECD-om (Organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj, op.ur.)."

Popuštanje napetosti za vrijeme Hladnog rata

Organizacija za europsku sigurnost i suradnju je započela djelovati još za vrijeme Hladnog rata. U ljeto 1973. je na inicijativu Varšavskog pakta započela s radom Konferencija za europsku sigurnost i suradnju (KESS). Cilj joj je bio traženje rješenja koje bi podrazumijevalo popuštanje napetosti u konfliktu između Istoka i Zapada. Nakon dvije godine rada te konferencije 1. kolovoza 1975. godine je 35 šefova država i vlada u Helsinkiju potpisalo dokument, odnosno Završni akt u kojemu se, između ostalog, obvezuju na to da će stvoriti uvjete za više sigurnosti, da će konflikte mirno rješavati i poštovati ljudska prava. U zemljama Istočnog bloka su osnovane helsinške skupine koje su se zalagale za poštivanje ljudskih prava iza Željezne zavjese.

Nakon pada Sovjetskog saveza je KESS stajao pred novim izazovima. Organizacija je zemljama nasljednicama Sovjetskog saveza pomogla u izgradnji demokracije. Mnogi ljudi u tim zemljama tu organizaciju poznaju prije svega zbog njezinih misija nadziranja izbora.

1995. je KESS preimenovan u OESS. U međuvremenu su 57 zemalja članice te organizacije sa sjedištem u Beču, među njima je i jedna od zemalja osnivačica - Sjedinjene Američke Države. Odluke se donose konsenzusom, ali međunarodnopravno gledano nisu obvezujuće.

Razdor između Rusije i Zapada

Više od jednog desetljeća stručnjaci poput Zellnera promatraju kako dolazi do razdora unutar OESS-a između Rusije i zemalja Zapada. Moskva je OESS-u predbacila "dvostruka mjerila" po pitanju ljudskih prava i uplitanje u unutarnje poslove zemlje. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je 2006. čak zaprijetio izlaskom Rusije iz organizacije. Tijekom parlamentarnih izbora 2007. i 2011., kao i tijekom predsjedničkih izbora 2008. godine OESS nije slao izborne promatrače u Rusiju žaleći se da je Moskva donijela preoštra pravila.

I kada se radi o sigurnosti je bilanca u postsovjetskim zemljama otrježnjujuća. OESS nije uspio riješiti zamrznute konflikte poput onog oko Gorskog Karabaha, niti spriječiti nove sukobe poput onog u Gruziji 2008. godine.

Diplomatski skandal s Helsinikijem

Najkasnije nakon početka krize u Ukrajini OESS je, čini se, pred istim problemima kao i prije 40 godina. Političari to odbijaju priznati, ali sve više stručnjaka govori o jednom novom Hladnom ratu. S aneksijom Krima je Rusija "višestruko" prekršila temeljne principe Završnog akta iz Helsinkija, među kojima su odustajanje od nasilja i nepovredivost granica, kaže Zellner.

Prije nekoliko tjedana je jedan diplomatski skandal dodatno pomutio odnose između OESS-a i Rusije. Finska je predsjedniku ruskog parlamenta Sergeju Nariškinu i petero drugih Rusa koji su namjeravali sudjelovati u sjednici parlamentarne skupštine OESS-a zabranila ulazak zemlju. Kao razlog je Helsinki naveo EU sankcije protiv Rusije. Cjelokupno rusko izaslanstvo je u znak prosvjeda ostalo kod kuće.

Bez suspendiranja kao u slučaju SR Jugoslavije

Unatoč mnogim porazima stručnjaci OESS ne smatraju projektom koji je zakazao. "OESS je sam po sebi jedna relativno slaba organizacija", smatra Zellner. Ona je tu da upravlja konfliktima, dodaje on. Taj stručnjak iz Hamburga smatra da bi se rusko članstvo u OESS-u trebalo suspendirati. "Ako se Rusija suspendira, kao što se to uradilo sa Saveznom Republikom Jugoslavijom (1992. - 2000., za vrijeme Miloševića), onda se gubi svrha OESS-a, onda se ta organizacija može ukinuti", kaže Zellner i dodaje da bez Rusije ne bi bilo niti specijalne promatračke misije u Ukrajini.

Slično na to gleda i Oleksandar Suško, stručnjak za vanjsku politiku iz Kijeva. OESS aneksiju Krima ne bi bio mogao spriječiti, kaže Suško za DW. Osim toga, dodaje, nema alternative promatračkoj misiji u istočnoj Ukrajini. Stoga Kijev nije zainteresiran za to da se suspendira Rusija. "Ukoliko nam je potrebna jedna struktura kako bismo Rusiji u lice predbacili njezine zločine, onda ju ne trebamo isključiti iz OESS-a", kaže Suško. Kako Zellner, tako i Suško, smatra da temeljna reforma OESS-a, neka vrsta "Helsinkija 2", nema smisla. Temeljna načela iz 1975. godine su aktualna, kažu oni, i potrebno je pobrinuti se za to da države članice ne krše ta načela.

2016. godine Njemačka preuzima predsjedanje OESS-om. Ukrajina će vjerojatno ostati tema broj jedan, uvjeren je Zellner. Berlin će, međutim, pokušati "ponovno započeti dijalog s Moskvom", ali to neće biti lako, kaže Zellner.