3D printeri i problem autorskih prava

Prvi njemački izlazak na burzu ove godine je simboličan. Prošlog petka (9.5.2014.) „na parketu“ se pojavila tvrtka iz gospodarske grane koja je do prije par godina bila nepoznata – trodimenzionalno printanje. Tvrtka iz Lübecka je sa 80 zaposlenih relativno mala, ali se bavi poslom budućnosti. Njeni klijenti su zrakoplovna i svemirska agencija NASA i industrijski giganti kao što su EADS, General Motors, Siemens i BMW. Uz pomoć CAD podataka, vrste elektronskog tehničkog crteža, ona proizvodi metalne dijelove i smatra se vodećom tvrtkom na tom području.

Tvrtka za istraživanje tržišta „Canalys“ predviđa toj grani za tekuću godinu promet od 1,3 milijardi američkih dolara i dodatnih 2,5 milijardi za neophodne materijale. Do 2018. očekuje se 16,2 milijarde dolara.

Mlada branša – brzi rast

Bum nove industrije nije razlog za slavlje za baš sve: strahuje se da bi nova tehnologija mogla potaknuti i piratstvo jer uz pomoć 3D-printera puno toga može se relativno lako reproducirati. Kupac ne mora učiniti ništa više osim preuzeti, tj. „skinuti“ model iz mreže za razmjene 3D-proizvoda na internetu i zatim ga unijeti u program printera.

Sa site-a thingiverse.com možete preuzeti modele za stratešku igricu „Settlers of Catan“. Materijali koji se koristi su, osim plastike, još i keramika, čelik ili metalne legure. Model se prvo ubaci u program štampača, zatim se iz jednog komada proizvod pravi tako što se sa sirovog materijala skinu nepotrebni slojevi ili se pak gradi, sloj po sloj.

Ono što je industriji dalo dodatni poticaj je to što su cijene štampača za samo nekoliko godina znatno pale. Jednostavni 3D-printeri koštaju manje od 1.000 eura – prije deset godina koštali su više od 100.000 eura.

Široj javnosti je tehnologija prije svega poznata zbog printera „Replicator2“ tvrtke „MakerBot“.

Više fleksibilnosti za korisnike

Pravna situacija u Njemačkoj je takva, da je širenje takozvanih CAD šablona, po 3D-sharing-mrežama ili on-line „tržnicama“, pod određenim okolnostima kažnjivo zbog eventualnog kršenja autorskih prava. Autorsko pravo djeluje automatski i djelo je zaštićeno bez posebne registracije – za razliku od patenta i zaštitnih znakova.

„Međutim, privatni korisnik ne mora puno brinuti. Problem imaju oni koji proizvode modele i stavljaju ih na internet“, kaže jedan pravnik. „Pored toga, da bi to bilo kažnjivo, stvar mora biti zaista autorskog karaktera, a ne nešto što bi svatko napravio isto“.

Unatoč tim ograničenjima, tvtrka za istraživanje tržišta „Gartner“ predviđa za vlasnike autorskih prava u iduće četiri godine gubitak od najmanje sto milijardi dolara. Pesimisti čak strahuju da bi rasprostranjeno uvođenje nove tehnologije imalo sličan učinak kao prije nekoliko godina razmjena file-ova i CD-ova za glazbenu i filmsku industriju.

U raspravi oko kršenja autorskih prava, neki su već namirisali novi biznis: tvrtka za intelektualne pothvate Nathana Myhrvolda, suosnivača Microsofta, želi ponuditi neku vrstu kontrolnog sustava za 3D-printere. Printer prvo provjeri je li model koji mu je ubačen kopija ili ne, slično kao što se provjerava je li novčanica krivotvorena. Zaštićeni proizvodi tako uopće ne bi ni mogli biti tiskani.