20. obljetnica usvajanja zakona o zabrani negiranja nacističkih zločina
25. travnja 2005Kada je sedamdesetih godina, potaknuta jednim dokumentarnim filmom, u Njemačkoj počela velika debata o razmjerima nacističkih zločina, mnogi Nijemci jednostavno nisu mogli shvatiti dimenzije genocida nad europskim Židovima. Nacisti i ekstremni desničari pokušali su tu zaprepaštenost iskorisiti, tako što su plasirali razne teorije u kojima su taj genocid dovodili u pitanje. Čak su predstavljali navodne svjedoke, koju su tvrdili da gasnih komora nikada nije ni bilo. Njemački političari su u takvim izjavama vidjeli opasnost za demokratsku kulturu ove zemlje, ali i nedopustivo vrijeđanje žrtava nacizma. Smatralo se da se time vrijeđaju, prije svega, preživjeli logoraši. Međutim, desničari i svi oni koju zastupali ekstremne stavove, mogli su se pozvati na slobodu govora.
Zato je njemački Vrhovni sud učinio prvi korak i u presudi iz 1979. godine osobama židovskog podrijetla oficijelno priznao pravo na status progonjenih osoba za vrijeme nacističkog režima. Sud je odlučio da, ako netko poriče nacističke zločine nad Židovima, vrijeđa preživjele logoraše i nanosi im duševnu bol.
Nakon šest godina mukotrpnih diskusija, ovu presudu je prihvatila i većina zastupnika u njemačkom parlamentu. Tako je 25. travnja 1985. usvojen zakon kojim je negiranje nacističkih zločina oficijelno postalo krivično djelo. Preduvjet za izricanje kazne bilo je, međutim, vrijeđanje preživjelih žrtava nacističkog režima. Pravnici su zastupali stav da je za to neophodno da se osumnjičena osoba identificira sa rasističkom ideologijom njemačkih nacista.
Prije nešto manje od dva mjeseca pravna se situacija u Njemačkoj još jednom zaoštrila. Povod je bila najava desno ekstremnog NPD-a da namjerava u povodu 60. obljetnice kraja Drugoga svjetskoga rata održati demonstracije uz Brandenburška vrata u Berlinu. Demokratske su stranke izrazile bojazan da bi se neonacisti svojim mimohodom na taj simbolični datum još jednom svjesno mogli izrugivati žrtvama nacionalsocijalizma. To od 1. travnja u Njemačkoj više nije moguće bar na povijesno istaknutim mjestima vezanim uz žrtve nacizma.