11 veličanstvenih - hrvatske umjetnice u Berlinu

Projekt ”Jedanaest vizija” (The 11 Visions Project) pokrenula je Ivana Režek, grafička dizajnerica iz Rijeke. Ona je napravila koncept izložbe i izabrala mlade umjetnice u dobi od 24 do 30 godina koje su završile svoje školovanje i tek nedavno započele umjetničku karijeru. Svaka od umjetnica izlaže radove koji su najtipičniji za njen umjetnički stil. Koliko god njihovi radovi bili različiti, imaju nekoliko zajedničkih poveznica: inspiraciju ljudskim likom uz određeni aspekt ženstvenosti, ekspersivni stil iza kojeg stoje snažne emocije i duboko promišljene teme, te upotreba likova koji, iako odmaknuti od realističnog prikazivanja, gotovo nikada ne prelaze u potpunu apstrakciju.

Koordinatorica projekta Ivana Režek objašnjava: “Mi svi imamo slične likovne senzibilitete. Svi se uglavnom bavimo ljudskim tijelom, najviše ženskim, imamo tu portrete, plesačice, ženska tijela, lica, oči, odjevne predmete avangardne modne dizajnerice. A kako je ideja nastala? Bila sam tu prošle godine na izložbi jednog mog prijatelja svidio mi se prostor i počela sam razmišljati što bi se dalo napraviti.”

”Žohar na ramenu ljepotice?”

Zbog nedostatka novčanih sredstava, otvaranju izložbe u Berlinu prisustvovalo je pet od jedanaest umjetnica. Jedna od njih je Marina Paulenka. Grafički fakultet završila je u Zagrebu, a fotografijom se bavi posljednje četiri godine. U Berlinu je izložila serijal portreta, koncept koji je zamislila i primjenila na sedam djevojaka. Ova mlada umjetnica predstavlja se zanimljivim i dramatičnim portretom kompleksnih konotacija, dopunjujući glamurozni izgled jednim neočekivanim detaljem: žoharom, kavezom, ogrlicom od antena, krvavim komadom stakla na usnama....

”Prvi od ovog serijala je nastao moj autoportret ”Bloody Glamour”, a onda sam još prije godinu dana htjela povezati i zaokružiti taj serijal. Fotografirala sam svoje prijateljice, koje jako dobro poznajem. Inspiracija i ideje nisu nastajale prije snimanja, nego onog trenutka kada su došle, kada smo malo porazgovarale, opustile se pred svjetlima kamere. Sve je rađeno sa studijskom rasvjetom i tako su nastali klasično-dramatični portreti sa dozom neočekivanog aspekta u svemu tome.”

Na sljedećoj stranici pročitajte: kada se čovjek pretvara u čudovište, zašto se najbolja haljina čuva za sprovod i kako zamrznuti žensko lice

”Čovjek postaje čudovište”

Među jedanaest suvremenih hrvatskih umjetnica je i Ana Maleć koja je rođena u Sarajevu. Akademiju likovnih umjetnosti završila je u Hrvatskoj, a trenutno studira animaciju u Norveškoj. Ne planira ostati u ovoj skandinavskoj zemlji, ne želi se vraćati ni u Hrvatsku, a ni u rodno Sarajevo, želi ići dalje i okušati se u svijetu filma. Slikanjem ironizira potrebu čovjeka da uvijek izgleda odlično i dobro raspoloženo, čak, kako kaže, i po cijenu ”klaunovskog” izgleda, pa tako svoje portrete slika sa velikim klaunovskim osmjesima.

”Bila sam na koncertu klasične muzike i vidjela sam jednu stariju osobu, koja je na naboranom licu imala mnogo šminke. Tako sam došla na ideju da se pođem baviti ovom temom. Čovjek iz želje za uljepšavanjem i vječnom mladošću, stoljećima je želio da nađe eliksir za ljepotu i besmrtnost. Moji radovi su kritika čovjeku. Ako koristimo preveliku dozu, dobijemo kontraefekat, postajemo čudovišta.”

”Najbolja haljina čuva se za smrti”

U Berlinu je i Tajči Čekada iz Rijeke, najavangardnija hrvatska modna dizajnerica sa svojom kolekcijom ”Posmrtnih haljina”. Ideja o ”Posmrtnim haljinama” nastala je prije četiri godine kada je sa svojom majkom, inače keramičarkom, razgovarala kako da naprave zajedničku izložbu. Na Dan mrtvih sjetila se svoje bake koja je u ormaru čuvala najljepšu haljinu za svoju smrt.

”Meni je bila fascinantna ta ideja da se najljepši komad robe čuva baš za tu priliku i onda mi je palo na pamet: Pa evo, ja kao modna dizajnerica, mogu ponuditi neke haljine koje služe u tu svrhu. Izradila sam ovu kolekciju, i to namjerno sam ih izradila iz sintetičkih materijala, tako da nakon nekog vremena, kada tijelo nestane i istrune do kraja, haljine ostanu i nekoliko stotina godina, jer su od najlona. To je moja ponuda za one koji odaberu klasičan sprovod, a za one pokojnike koji se žele kremirati, moja mama je izradila pet urni. Te urne su namjerno nedopečene do kraja, tako da se one u procesu kremiranja dovrše, a pepeo pokojnika uđe u glazuru te urne.”

Izložba iz Berlina odlazi u Pariz

Na izložbi se sa svoja tri rada pod nazivom ”Čarobne kapi” predstavila i Martina Vrbanić, akademska slikarica iz Zagreba. Na svakoj slici nalazi se jedna djevojka u imaginarnom prostoru. Martina objašnjava njihovo značenje: ”Kugle su u bakrenoj boji, a likovi izvedeni u crno-bijeloj tehnici, isključivo radi toga što sam željela stvoriti dojam da je nešto ovog trena ”zamrznuto”, da su samo te kuglaste kapi bitne, zato što stvaraju neku čaroliju, neku određenu atmosferu na slici.”

Skupni radovi 11 suvremenih hrvatskih umjetnica izloženi su do 24.03. u izložbenom prostoru ”Prima centar” u Berlinu. Izlažu: Nina Brkić, Nena Brkić, Tajči Čekada, Marija Lopac, Anja Maleć, Marina Paulenka, Ivana Režek, Gabrijela Rukelj, Vesna Šantak, Diana Šimek, Martina Vrbanić.

Iste umjetnice, samo sa novim radovima, biće nakon Rijeke i Berlina ove godine u rujnu biti predstavljene i u Parizu.

Izložbeni prostor ”Prima centar” dio je umjetničke kolonije ”Wedding” koju čini tridesetak berlinskih galerija. ”Prima centar” na berlinskoj sceni postoji već šest godina, vodi ga makedosnki umjetnik Jovan Balov, a na više od stotinu izložbi predstavljeno je preko 200 autora, većinom sa Balkana.

Autorica: Selma Filipović

Odg. ur.: Z. Arbutina