1.000 kafića za oživljavanje sela

Mala kuća od crvene opeke nasuprot crkvenom tornju u Seninghemu, na krajnjem sjeveroistoku Francuske, kupa se u popodnevom suncu. Gregory Ben toči pivo u čašu i smješka se ponosno iza šanka, sa zaštitnom maskom na licu. „Ja sam porijeklom odavde iz sela, tu sam odrastao i cijelo vrijeme živio. Moj san je raditi u srcu sela za ljude ovdje", priča.

On je već dva tjedna zakupac kafića zajedno s Aurely, svojom prijateljicom iz škole. 25-godišnji Gregory nikada nije radio u gastronomiji: „Donedavno sam bio samostalan i iznajmljivao dvorce na napuhavanje. Prije toga sam bio poštar. No sada sam s tim prestao – zbog kafića."

Ovaj objekt je pogrešno nazivati običnim kafićem. Jer „Trial Café", nazvan po seoskoj stazi za mountain bike, nudi daleko više: pored šanka je hladnjak sa sirom, salamom i jogurtom s okolnih seoskih imanja. U ponudi je i voće i povrće iz obližnjih vrtova, baget iz pekare iz susjednog sela. Tjestenina, brašno, kečap, kava – skoro sve iz prodavaonice iza ugla. Na šanku se također mogu predati ili podići paketi.

Obaviti kupovinu i popiti pivo

„Prije nego što smo preuzeli kafić, proveli smo anketu u selu. Išli smo od vrata do vrata i pitali kakve potrebe ljudi imaju. U skladu s tim smo koncipirali naš multi servis-kafić, skoro isključivo s lokalnim proizvodima, kako bismo usrećili naše mušterije", objašnjava Gregory.

Sylviane, koja stanuje na drugoj strani ulice, odmah iza crkve, stalna je mušterija „Trial Cafea": „To je stvarno super! Napokon možemo opet nešto popiti s prijateljima i imamo pomoć u nevolji. Recimo, danas nisam imala vremena za kuhanje. Sada sam naručila dva velika sendviča." Ova umirovljenica osim sendviča tu kupuje i sir iz Neufchatela, mjesta koje se nalazi nešto južnije u Normandiji.

Serge pak stanuje nekoliko sela dalje i malo se vozio na motoru. U prolazu je vidio novu terasu i navratio s prijateljem. „To vraća život u selo. Kada nema kafića i trgovine, nestaje i život. Sada sam s prijateljem mogao popiti pivo i razgovarati. To je ono što čini život!"

1.000 kafića

To što selo Seninghem sada ima jedno takvo mjesto 750 stanovnika može zahvaliti ne samo Gregoryju i Aurely, nego i načelniku općine Christianu Tellieru. „Prije 30 godina u mjestu smo imali pet kafića. No zadnji je zatvoren 2013. Općinsko vijeće je zato odlučilo kupiti zadnju gastronomsku licencu", priča Tellier sjedeći u jedinom uredu u maloj vijećnici, koja se nalazi odmah pored kafića. Prvi pokušaj je bio bezuspješan. No onda je Tellier doznao za Inicijativu 1.000 kafića (Mille Cafes) jednog poznatog francuskog socijalnog poduzeća. Načelnik općine je prijavio svoje selo i dobio dozvolu, renovirao prostor uz pomoć inicijative, dao ugraditi kuhinju i smočnicu i počeo tražiti zakupca.

„Na kraju je Milles Cafe razmatrao koji kandidat je razradio najbolji plan. Radi se o tome da ljudi osjećaju zajedništvo, imaju mjesto za susrete koje prije nisu imali", priča načelnik općine. Gregory, mladić iz sela, tu zadaću ispunjava s oduševljenjem. Malo prije završetka radnog vremena njegov mobitel ne prestaje zvoniti. Dok poslužuje goste i posprema, pokušava okupiti dovoljno seljana za nogometnu utakmicu. „Naš servis broj jedan je oživljavanje sela", kaže Gregory.

Gregory ostaje u selu

U srijedu, kada je susjedni dječji vrtić zatvoren, Gregory će iz garaže izvaditi svoja dva dvorca na napuhavanje. Seoska djeca će ga moći neograničeno koristiti uz malu naknadu, a roditelji će za to vrijeme neometano piti kavu. Osim toga, kafić ima i licencu za prikazivanje sportskih događaja na televiziji. „Odmah na početku smo imali super pobjedu našeg kluba Lens protiv Parisa Saint Germaina. Tada je kafić bio dupkom pun i ljudi iz sela su bili sretni da mogu zajedno s prijateljima gledati utakmicu", priča Gregory.

Nekoliko njegovih poznanika je odselilo u obližnji Saint Omer s njegovim brojnim barovima i trgovinama ili u druge velike gradove. No on si ne može zamisliti ništa ljepše od života u svom rodnom Seninghemu. „To je izazov. Ali hoću nešto učiniti i isprobati. Zato se ne bojim neuspjeha. Nikada ne treba misliti na poraz", kaže Gregory i odlazi na nogometno igralište na kojem ga već čekaju dečki.