Što su Srbija i Kosovo stvarno potpisali u Bruxellesu?

Neki beogradski dužnosnici su, upotrebljavajući „sportsku terminologiju“, priopćili da je Srbija pobijedila s 5:0. Beogradski mediji su također zabilježili da je nakon potpisivanja sporazuma nastupilo slavlje na ulicama sjevernog dijela Kosovske Mitrovice, ali nije bilo moguće saznati više detalja o tome jer ta vijest nije bila praćena nekim opširnijim izvještajima i video snimkama. Istovremeno, s albanske strane stizale su potpuno suprotne ocjene – da je potpisivanjem ovih sporazuma Beograd praktično odustao od svog suvereniteta na Kosovu.

Nema razloga za trijumfalizam

Politički analitičar Đorđe Vukadinović smatra da u ovom slučaju Beograd nema previše razloga za trijumfalizam. „Mislim da se nikako ne može govoriti o tome da je Priština pobijeđena s 5:0“, kaže Vukadinović za DW. „To je smišljena i politikantska euforija koje me podsjeća na ponašanje grogiranog boksača koji tetura po ringu i viče 'nije mi ništa'. Kada se pogleda glavna stvar u ovom sporazumu, a to je Zajednica srpskih općina (ZSO), tu ima dosta simboličkih stvari koje Beograd sada pokušava iskoristiti da bi spasio obraz, ako već nije pobijedio s 5:0. Tu se spominju neki organi, neke nadležnosti, predsjednik, potpredsjednik, zastava, grb, ali ono što je najvažnije – nije usvojen statut te zajednice, koji će biti usvojen u narednom razdoblju. Tako da će taj sukob, u kojem će se ponovo naći isti akteri, kosovsko Ministarstvo za lokalnu samoupravu i predstavnici Srba, samo odgoditi. Ovo sada je bilo više pokazivanje dobre volje za kamere i Bruxelles – Kosovo, da bi dobilo možda olakšavanje viznog režima, a Srbija da konačno dobije otvaranje poglavlja. U svakom slučaju, nema ništa od priče o Republici Srpskoj na Kosovu, koju su euforično najavljivali u vrijeme Briselskog sporazuma predstavnici Beograda i aktualne vlasti“, ističe Vukadinović.

Što se tiče ostalih sporazuma, oni su manje više na liniji onoga što je Priština tražila i što je Beograd bio spreman pružiti, samo su se tražili modaliteti i formulacije koje se svode na spašavanje obraza Srbije i Beograda, nastavlja Vukadinović. „U svakom slučaju mislim da je bliže istini ono što tvrde predstavnici Prištine, a to je da ovaj sporazum predstavlja zaokruživanje teritorijalnog integriteta Kosova, uz osiguravanje manjinskih prava za srpsku zajednicu.“

Srbija može biti zadovoljna

„Mislim da u postojećim okolnostima, i uz sve pritiske kojima je Srbija izložena kada je riječ o Kosovu, srpska strana može biti zadovoljna postignutim sporazumima“, ocjenjuje za DW politički analitičar Branko Radun. „Očigledno je da postoji značajan napredak za srpsku stranu i Srbe na Kosovu time što je uopće formirana Zajednica srpskih općina, jer je oko toga bilo dosta polemika i pregovora iako se to trebalo dogoditi odavno. Srbija je do sada dosta toga žrtvovala, i svojih pozicija, i ovo je sada prvi put da srpska strana nešto dobije. Naravno, vidjet ćemo tek u budućnosti kako će to funkcionirati u praksi, jer je potrebno da se ona najprije formira, pa da se onda donese Statut te Zajednice, ali ovo za sada djeluje dosta pozitivno“, smatra Radun.

Ključna stvar – Statut ZSO

Pitanje Statuta Zajednice srpskih općina će zapravo biti ključno, kaže Đorđe Vukadinović. „Tu, dakle, ima dosta odlaganja problema i prebacivanja na taj budući Statut, koji, bar na temelju procedure koja je napravljena za njegovo donošenje, imam dojam nećemo skoro vidjeti. Možda će se to dogoditi ukoliko opet dođe do nekog važnog datuma, do kojeg je stalo i Beogradu i Prištini, pa se onda oko toga nagode s Bruxellesom. Ali praktično je Briselski sporazum bio potpuno neodređen oko sadržaja ZSO, ovdje sada imamo neki sadržaj, ali je to daleko od konkretizacije i još dalje od implementacije. Mislim da će zato dosta vode proteći dok zaživi ZSO, ako uopće i zaživi, i čini mi se da je to u interesu obje strane. Prištini da ne mora dati ni to malo što je obećala i na što se obavezala, a srpskoj strani da se ne bi vidjelo koliko je malo to za što se izborila da dobije.“

Kombinirano kupovanje vremena

Postoje već analize u srpskoj javnosti koje ukazuju na to da su međunarodna zajednica i Bruxelles na neki način čitav sporazum predstavili u mutnim i neodređenim formulacija kako bi se na taj način olakšala politička pozicija premijera Aleksandra Vučića. Đorđe Vukadinović smatra da se upravo na to svodi čitava priča:

„Prava žaba ili gorka pilula je progutana očito ishitrenim potpisivanjem Briselskog sporazuma. Tada neke stvari nisu ispregovarane i osigurane za srpsku stranu, tako da je ovo sada bilo samo koprcanje, s obzirom i na realnu situaciju na terenu, a s obzirom i na situaciju koja je stvorena samim činom potpisivanja Briselskog sporazuma. Tako da je ovo sada kombinirano kupovanje vremena od strane Beograda i s druge strane stavljanje obloga ili umjetnih zaslađivača srpskim vlastima, odnosno premijeru Vučiću, da on to što bolje može plasirati vlastitoj javnosti. Mada, s obzirom na stupanj kontrole te javnosti od strane aktualne vlasti, srpska vlada, odnosno premijer Vučić, bi mogla prodati i mnogo gori sporazum od onog koji je jučer potpisan u Bruxellesu.“

Branko Radun smatra da u međunarodnoj politici ne postoji nešto što bi bilo ustupak ili pokušaj da nekome nešto politički olakšate. „Postoje jednostavno odnosi snaga i politička trgovina. Nitko tu nikome ne čini ništa da bi mi nešto olakšao, nego to jednostavno ide po načelu 'dobit ćete to ako učinite ili ne učinite ovo', ovisno o vanjskim interesima. Tu bi trebalo napomenuti da je Bruxelles tu samo formalno na prvom mjestu, a da se ništa od ovih sporazuma ne bi moglo ni napraviti, a kamoli primijeniti bez zelenog svjetla Washingtona“, kaže Radun.