Što je stvarno važno za razvoj djece?

Pedijatri i dječji vrtići redovito zvone na uzbunu. Sve češće i češće potrebne su posebne ponude za motivaciju djece koja još ne idu ni u školu. Razlog: djeca se ne razvijaju onako kako se to u njihovom uzrastu očekuje. U javnosti se puno ne govori o uzrocima ovih problema. U Berlinu je upravo završen trodnevni simpozij na koji se prijavilo više od 1.000 učesnika.

U svim društvenim slojevima

Broj novorođene djece pada ali broj zahtjeva za pedagoškim, terapeutskim ili medicinskim mjerama za djecu koja trebaju pomoć raste, tvrdi predsjednik jednog velikog instituta za pomoć djeci s teškoćama u razvoju Stefan Engeln. "Svako peto dijete u dobi između pet i sedam godina ima teškoća u razvoju", kaže on.

U Njemačkoj trenutačno ima 430.000 takve djece. Njihov broj stalno raste. Netko ima problema s artikulacijom pokreta, drugi se ne može koncentrirati. Jedni naginju agresivnom ponašanju, drugi su hiperaktivni, dok treći imaju problema s razvojem jezičnih sposobnosti. Ove se nepravilnosti bilježe u svim slojevima društva, no najviše su pogođeni oni siromašniji.

"Društvena pozadina - što se događa u obitelji? U ovom društvu? Tako maloj djeci? Morali bismo stvarno dobro razmisliti o tomu", kaže Engeln.

Uzroci su različiti, odgovora on odmah. Jedan leži u činjenici da se mijenja struktura obitelji. U malim obiteljima sa samo jednim djetetom sve više raste mogućnost da će dijete rasti "prezaštićeno" ili izolirano. Dijete nema mogućnosti razviti socijalne sposobnosti u kontaktu s braćom i sestrama ili s drugom djecom u igri. Istovremeno raste broj majki i očeva koji više uopće ne znaju što je za njihovo dijete dobro.

Strani jezici, balet, mačevanje, šah...

"Kad mi prvi put dođu roditelji s djetetom, moje uobičajeno pitanje je: Čega se vaše dijete rado igra? I onda sve češće ustanovim da roditelji prvo oklijevaju s odgovorom. Čega se moje dijete rado igra?!"

Najkasnije tada, kaže Engeln, postaje jasno da ne treba pomoć samo dijete, već je trebaju i njegovi roditelji. Od djece se ili previše ili premalo traži, a slika društva u kojem sve ovisi o uspjehu, ogleda se već kod djece u vrtiću, gdje neke odgajateljice jure iz projekta u projekt i koje od četvorogodišnjaka očekuju da uče strane jezike, balet, mačevanje i šah. Često nedostaje normalan prirodan odnos s djetetom. Kao i društvo u kojem su djeca doborodošla pojava.

"Zapravo je to ono najvažnije. Kakvu vrijednost predstavljaju djeca u našem društvu?", pita se Engeln. On tvrdi da se političari, roditelji i odgovorne institucije još nisu uspjeli okupiti kako bi se planski pozabavili tim problemeom. "Uvijek se problemi rješavaju u nekim sekvencama. Čas malo povisimo dječji doplatak, čas malo promijenimo zakon. Ali to nije nikakav znak prihvaćenosti djece u društvu!"

Unatoč svemu, službe za pomoć djeci s teškoćama u razvoju trebaju se i dalje razvijati, tvrdi Engeln. Jer za tim postoji potreba. A djeca su budućnost.

Autor: Silke Bartlick/ S. Kobešćak

Odg. ur.: D. Dragojević