Španjolske energetske ambicije

Maroko i Španjolska nisu baš veliki prijatelji, ali ekonomski ovise jedni o drugima. A ni i Alžir, gdje je ovih dana boravio i španjolski premijer Pedro Sanchez, ne spada u skupinu zemalja koje su europski partneri Madrida. S ruskom invazijom na Ukrajinu i obustavom postupka certificiranja Sjevernog toka 2, stvari su se odjednom promijenile.

Nova geostrateška situacija Španjolskoj donosi promjene. Tradicionalni ekonomski partneri te zemlje u arapskom i na sjeveru Afričke, kao i brojni solarni i vjetroparkovi, te šest LNG-terminala (sedmi je u izgradnji), privlače sve više pažnje. Istovremeno se planira ojačavanje veza s Nigerijom i ostalim opskrbljivačima sirovina.

Španjolska skoro četvrtinu ukupne energije dobiva iz obnovljivih izvora, te zbog toga trenutno ni nema problema s opskrbom energentima. Prema navodima španjolskih medija, ta zemlja bi u budućnosti mogla postati vodeći europski igrač na energetskom tržištu. 

Oživljavanje obnovljivih izvora

Španjolci su, posebno tijekom pandemije, otkrili koliko ovise od turizma. Zato žele iskoristiti 140 milijardi eura iz briselskog ”Fonda za sljedeće generacije” za restrukturiranje energetske infrastrukture, odnosno njezin prelazak na obnovljive izvore, u što spada i vodik. 

Ovu inicijativu podržava i šefica Europske komisije Ursula von der Leyen. Ona je podržala oživljavanje projekta MidCat (Midi Catalonia), odnosno povezivanje plinovodom između Španjolske i Francuske. Do sada je u Španjolskoj izgrađeno 80 kilometara plinovoda, ali su radovi obustavljeni 2019. godine. Taj izgrađeni dio je dug oko 80 kilometara i ima kapacitet od oko 7,5 milijardi kubičnih metara (radi usporedbe: Sjeverni tok 1 ima kapacitet od 55 milijardi kubika).

Za sada postoje samo dvije relativno male cijevi koje idu od Navarre iz Baskije do Francuske. Španjolska ministrica ekologije Teresa Ribera kritizirala je ovih dana Francusku, zbog toga što ta zemlja ne želi sudjelovati u daljnjoj izgradnji – i to iz financijskih razloga. Obustavom Sjevernog toka 2 je, međutim, ova tema ponovno aktualizirana, kaže španjolski stručnjak za sjever Afrike, Ignacio Cembrero.

Plin i cijena struje

Premijer Sanchez sada mora kratkoročno smanjiti cijene energije, kako bi umirio građane pogođene pandemijom, velikim snježnim padalinama tijekom zime, inflacijom i sada ekstremnom sušom. 

Porez na dodanu vrijednost je za struju već smanjen, ali to oporbi nije dovoljno. Kako bi „izolirao" nekontrolirani rast cijene plina od ostatka tržišta i kako bi obnovljivi izvori energije poput vode, sunca i vjetra ponovno bili atraktivni, Sanchez je krenuo na turneju po Europi.

On želi konsenzus u EU. Neki ekonomski stručnjaci u ovoj situaciji vide nove mogućnost koje se otvaraju Španjolskoj, i ekonomski i politički, dok drugi smatraju da su španjolske ambicije da postane energetski vodeći opskrbljivač ipak - iluzorne.

”Jasno je da bi do 2025., zahvaljujući brojnim solarnim i vjetroparkovima mogli postići cijenu struje od 50 eura po megavatu, dok bi ta cijena u Njemačkoj i Francuskoj iznosila između 60 i 70 eura”, kaže Luis Merino, glavni urednik španjolskog magazina ”Obnovljiva energija”, pozivajući se na navode elektrodistributera Omel. Time bi Španjolska postala atraktivniji igrač u opskrbi energijom.

Promjena strategije zahtijeva vrijeme

Španjolska je u siječnju 2022. izvezla više struje u Francusku, nego što je iz te zemlje uvezla. ”Zbog male gustine naseljenosti, imamo mogućnost izgradnje dodatne infrastrukture, odnosno za ulaganja u geotermalne izvore”, kaže Roberto Gomez-Calvet, energetski stručnjak Europskog sveučilišta u Valenciji.

On smatra da će trebati više godina za provođenje vladine strategije i dodaje da je odustajanje od ugljena prije nekoliko godina bila greška iz današnje perspektive. Španjolska trenutno ima još pet nuklearnih elektrana, a o njihovom gašenju sada više nema govora, pogotovo ne sada kada Sanchez želi izvoziti energiju, dodaje ovaj stručnjak.

Mallorca kao ”laboratorij”

Gomez-Calvet smatra da je proizvodnja zelenog vodika skupa i neučinkovita: ”Ne vidim trenutno neku drugu opciju koja bi mogla zamijeniti naftu i plin”. Na Mallorci se zato trenutno radi na izgradnji prve tvornice zelenog vodika, tro je pionirski pothvat na jugu Europe. ”Radi se o nekoj vrsti laboratorija”, kaže naš sugovornik.

Kako bi se Sanchezov san o Španjolskoj kao izvozniku energije ostvario, potrebno je uvoziti veće količine plina iz SAD-a, kaže Roberto Centeno, bivši menadžer španjolske elektrodistribucije Enagas. ”Nekada smo htjeli uspostaviti vezu s Francuskom, ali kako bi u Španjolsku dopremali plin iz Rusije, a ne obrnuto”. Alžir nikako ne može zamijeniti Rusiju kao opskrbljivač Europe energijom, dodaje on.

Španjolska trenutno raspolaže s oko 35 posto rezervi tekućeg plina u Europskoj uniji. Portugal, koji također ima terminal za preradu LNG-a, podržava Sancheza i u njegovom ambicioznom planu vidi šansu da i Portugal više investira u obnovljive izvore energije.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu