Šengenskih viza nema ni za turske gastarbajtere u mirovini
6. rujna 2022
Već danima, ma ne, već tjednima dobivam poruke preko društvenih mreža: ljudi iz Turske i Njemačke mi kažu da oni ili njihovi rođaci ne mogu dobiti vizu za Šengenski prostor, iako su predočili sve potrebne dokumente. Više ne znaju što da rade i pitaju me za savjet.
Prvo sam pomislio: ah, opet netko tko je ljut na njemačke institucije u Turskoj. Ali sada znam da iza svake od ovih poruka stoji osobna sudbina: prosvjetni radnici koji samo žele posjetiti brata ili sestru u Nizozemskoj; umirovljenici kojima nije dozvoljen dolazak u Njemačku na vjenčanje njihovog djeteta; umjetnici koji su željeli sudjelovati na festivalu u Italiji. Ti ljudi samo rijetkim slučajevima dobivaju šengensku vizu, a i kada je dobiju, vrijedi znatno kraće nego što su tražili.
Turski mediji izvještavaju da je Njemačka najstroža po pitanju rješavanja zahtjeva za vizu. To potvrđuje čak i Ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu: turski državljani trenutno dobivaju daleko manje viza. Kao razlog se navodi - kriza turskog gospodarstva i permanentni odljev mozgova.
Istina – situacija u Turskoj je trenutno apsolutna katastrofa. Inflacija raste svakog mjeseca, prema službenim podacima nedavno je iznosila skoro 80 posto. Broj nezaposlenih je također najveći u povijesti.
I na kraju, ali ne i najmanje važno, masovno kršenje ljudskih prava od strane turske države vjerojatno je jedan od razloga zašto se vize izdaju u tako malom broju: članice EU-a se boje da bi većina onih koji ulaze s vizom mogla ostati negdje u EU-u.
Zabrinutost je potakla i tvrdnja da su studenti koji su u EU došli u sklopu programa stipendija Erasmus sve više podnosili zahtjeve za dodjelu azila – o čemu su naveliko izvještavali turski mediji. Kao rezultat toga, šanse da turski studenti uopće budu primljeni u Erasmus - naglo su smanjene.
No, većina ljudi u Europskoj uniji nije svjesna da su zahtjevi za šengenske vize enormno skupi za Turke u Turskoj. Samo taksa za vizu iznosi 80 eura. Ako se viza ne odobri, novac se gubi. U većini slučajeva tu su i troškovi leta i hotela za već rezervirano, a propalo putovanje. Doduše, oni koji su odbijeni mogu se žaliti, ali pitanje je hoće li u tome imati uspjeha.
Zato u Turskoj raste bijes, gotovo mržnja prema zemljama Schengena.
Jer, ni ljudi koji su ranije redovito dolazili u EU više ne mogu dobiti vize. Ljudi koji imaju stalan posao u Turskoj, djecu i kuću, ne dobivaju vize.
Ljudi koji se vrate u domovinu, unatoč svim nepovoljnim okolnostima u Turskoj, neće dobiti vize.
Umirovljenicima, bivšim „gastarbajterima” koji godinama žive u vikendici u Turskoj i nemaju razloga trajno ostati u Njemačkoj ili EU-u, ne daju se vize.
Ove odluke konzulata više nisu shvatljive!
Smjernice za dodjelu šengenskih viza hitno moraju biti revidirane. Osobe koje su ranije dobile vize i koje su često bile u EU-u vlasti bi trebale tretirati drugačije. Ni ljudima koji su već u godinama u mirovini i žele samo proslaviti vjenčanje svoje djece ili posjetiti unuke ne bi trebalo stvarati nepremostive prepreke. Poduzetnici koji žele poticati tursko gospodarstvo i putuju na sajmove ili pregovaraju o ugovorima u šengenskom prostoru svakako bi trebali dobiti vizu. Turski turisti gladni putovanja također mogu biti blagoslov za EU nakon pandemije.
Ogromna većina „crnih ovaca" koje žele ostati u EU-u ionako postižu svoj cilj tako što dolaze ilegalno. I zato obični, „nevini" turski državljani ne bi trebali biti kažnjeni zbog pogrešne politike svoje zemlje.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu