Čuvari obraza na opasnom terenu

Bosna i Hercegovina je prema procjeni međunarodne nevladine organizacije Freedom House „djelimice slobodna" zemlja s 55 od ukupno sto mogućih bodova. To znači da političke i građanske slobode u odnosu na Hrvatsku (86 bodova), Srbiju (73 bodova) pa i Crnu Goru (67 bodova) nisu baš napredovale.

Zemlja koja je na začelju slobodarske tabele u usporedbi sa susjedima na listi Reportera bez granica ima pak bolje rezultate od susjedstva – u oblasti slobode medija. BiH je tu na 62. mjestu od 180 zemalja, dok je Hrvatska na 69. mjestu, a Srbija je ove godine proklizala za čitavih jedanaest mjesta, zaustavivši se na 76. poziciji. Crna Gora se popravila prešavši s katastrofalnog 106. na katastrofalno 103. mjesto.

Pomalo slobodni mediji

Ovakva usporedba dvije rang-liste dovodi do paradoksalnog rezultata da zemlja koja najmanje poštuje politička i građanska prava ima najslobodnije medije u takozvanoj regiji. „Možda su mediji u BiH i u većim nevoljama nego u okruženju, no čini mi se da nije neskromno reći da je osnovni razlog što su mediji u Bosni i Hercegovini napredovali dok okruženje stagnira ili nazaduje, u činjenici da kod nas još uvijek ima medija koji se otimaju režimima", kaže Vildana Selimbegović, predsjednica samoregulatorskog Vijeća za tisak u BiH i glavna urednica sarajevskog „Oslobođenja".

Ona u razgovoru za DW dodaje da mediji koji čuvaju obraz i profesionalnost „gotovo nikome ne valjaju, vlasti ih proglašavaju izdajnicima, oglašivači zaobilaze, a nerijetko se fizički nasrćei na kamere i na novinare. O verbalnim napadima nećemo uopće ni pričati, oni dođu skoro kao olakšavajuća okolnost – psovke i uvrede su manje zlo od nasrtaja."

U Srbiji pak vlasti ne smatraju da postoji problem. Premijerka Ana Brnabić je u prosincu izjavila da su mediji u Srbiji potpuno slobodni, a u travnju dodala da ne razumije točno probleme što se tiče slobode medija. Svemoćni Aleksandar Vučić je listu Reportera bez granica nazvao „političkom kampanjom".

O tome predsjednik Neovisne udruge novinara Srbije (NUNS) Slaviša Lekić ima sasvim jasno mišljenje: „U situaciji kad je jedan čovjek okupirao i monopolizirao gotovo kompletnu javnu scenu, eksploatirajući ju do krajnjih granica, i kad vodeća stranka medije u Srbiji koriste kao sredstvo kreiranja javnog mnijenja u skladu sa svojim sebičnim interesima – ono malo slobodnih medija živi, najblaže rečeno, u neprijateljskom okruženju."

Novinari pod pritiskom

To „neprijateljsko okruženje" novinara koji žele sačuvati pravo na kritičko preispitivanje vlasti jest zajednički nazivnik zemalja u regiji. Blagi napredak Hrvatske na listi Reportera bez granica Saša Leković, prvi čovjek Hrvatskog novinarskog društva (HND), komentira ovako: „Očito su honorirali percepciju nešto uspješnijeg rada policije kada je riječ o napadima na novinare nego što je to bilo godinu ranije, ali to je praktično jedini konkretan napredak koji se u izvještaju spominje dok su nasuprot tome nabrojani kao aktualni svi oni problemi koji su postojali i ranije – od kriminalizacije klevete i sramoćenja, preko političkog pritiska na HRT."

Saša Leković nabraja još neke probleme u Hrvatskoj kao što je ekonomski pritisak na novinare bez postojanja kolektivnih ugovora, netransparentno vlasništvo, nepostojanje medijske strategije iz koje bi proizašao koncept sufinanciranja neprofitnih medija – stari sustav je ukinut za vrijeme prošlog ministra kulture – koketiranje pojedinih vlasnika medija s vlašću što otežava ionako težak položaj kritički orijentira novinara.

Kada se ide istočno, prema Beogradu, slični problemi dobivaju na oštrini. „Mediji su u Srbiji organ vlasti i temelj Vučićeve moći. Sudbina onih koji nisu u tom kolu vrlo je neizvjesna i izvjesno žalosna", kaže Slaviša Lekić. „Nikad, ni u vrijeme Miloševića, nije bilo teže biti novinar u Srbiji."

Vildana Selimbegović podsjeća da je Bosna i Hercegovina specifična po tome što je, u etnički podijeljenoj zemlji, sve utrostručeno: „Specifikum BiH je što – za razliku od medija u Srbiji i Hrvatskoj gdje se režimi kriju iza patriotizma a novinari nerijetko pristaju na tu matricu – mi ovdje imamo tri patriotizma, tri režima iako djeluju po principu spojenih posuda, imamo i tri tržišta i vrlo često, naročito u predizbornim godinama kakva je ova, atmosferu straha, zveckanja oružjem i prijetnjama."

U takvim neprilikama, dodaje naša sugovornica, novinarstvo zapravo dobiva šansu: „Opredjeljenje za profesionalan pristup nije samo pitanje obraza već i opće odgovornosti."

Vesele devedesete

Je li povampireni duh devedesetih zarobio ovo područje? Saša Leković iz zagrebačke perspektive kaže: „Situacija se ne može u potpunosti uspoređivati jer smo tada imali i rat, ali ako je ipak pokušamo usporediti ispada je u nekim elementima sada i lošije. Naime, tada je rat mogao biti dio objašnjenja – ali nikako i opravdanje – za ono što se događalo s medijima i novinarima. Danas nema rata, ali i dalje postoje mediji i novinari koji se proglašavaju neprijateljima ili nacionalnom sramotom jer rade profesionalno, kao i oni koji besramno lažu i huškaju, a nisu zbog toga sankcionirani. Štoviše neki od njih dobivaju državnu potporu i društvena priznanja."

U Srbiji je jedan od vrlo istaknutih aktera devedesetih sada na vlasti – Aleksandar Vučić. On tvrdi da je radikalno promijenio svoju tadašnju radikalnu politiku. Ali nešto je ostalo od u najmanju ruku ambivalentnog odnosa prema novinarima. Predsjednik je pojasnio početkom godine da nikome, pa ni sebi, neće oduzeti pravo na odgovor.

„Danas se njegov odnos prema novinarima koji imaju kritički stav prema vlasti, dakle njemu, svodi na obezvređivanje, vrijeđanje, često i ponižavanje", kaže Slaviša Lekić. „Daleko je veći problem što njegove riječi nemaju samo jezičku funkciju i nikada nisu samo riječi: danas će i posljednja stranačka šuša, bez straha od bilo kakvih sankcija, dići glas na novinara. I ne uvijek i ne nužno samo glas."

Lekić podsjeća da je u prvoj godini vlasti SNS njegova udruga zabilježila 23 napada ili pritiska na novinare, prošle godine tih incidenata je bilo 92, a ove godine, samo u prva 3 mjeseca, zabilježeno je 30 incidenata u kojima su novinari žrtve.

Domaći političari su uvjereni da su mediji u njihovoj zemlji slobodni. Čak preslobodni. A koju god međunarodnu rang-listu uzmemo, doći ćemo do zaključka da u regiji postoje tek europski našminkane i različito dizajnirane razine uvjetne slobode medija koja se u kritičnim situacijama graniči s neslobodom. Samo što putujući od zapada ka istoku radna temperatura, pritisak i rizik od povrede na radu ipak rastu.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.