Čiji su Lipicaneri?

U blizini Prnjavora, negdje na pola puta od Banjaluke do Doboja, nalazi se sada već nadaleko poznata ergela lipicanera Vučijak. Otvorena je neposredno nakon Drugog svjetskog rata za potrebe tadašnje narodne vojske a dobila je ime po obližnjem uzvišenju Vučijak.

Od prije nekoliko dana, ova ergela čistokrvnih lipicanera, dobila je još jedno svjetsko priznanje. Zajedno s još sedam uzgajališta u drugim zemljama, tradicija uzgoja ove pasmine upisana je na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa. Ono što pružaju, kako kažu uposlenici ergele, ne može se mjeriti sa bilo kojom listom, sa bilo kojim priznanjem.

“To je terapija, dragi prijatelju”, počinje priču jedini trener na ergeli Mićo Žuna, dok vrši posljednju provjeru svakog grla za taj dan.

Terapija

“Čitav život radim sa konjima, oni su moj život. Ovo su konji koji su posebni po svojoj divljini i ljepoti sa jedne strane, ali i po svojoj gracioznosti ”, objašnjava Miro terapeutska svojstva čistokrvnih lipicanera dok stoji pored svog ljubimca Lipe, kojeg je jedini uspio ukrotiti.

“Prvi put kada sam ga vidio, rekao sam da ću ga ukrotiti. Rekli su mi da taj konj ide na prodaju jer nitko nije uspio ostati na njemu. Iako su me odgovarali i spremili se čak i voziti me u bolnicu ako mi se nešto desi, ja sam rekao da ću probati. Uspjeli smo”, priča Miro pokazjući fotografije od prije nekoliko godina kada je počeo raditi s njim.

“Čudesna je to životinja. Poput čovjeka. Ima ih skroz ludih, treba ti duže vremena da ga smiriš, a ima i pitomih, koji se odmah predaju”.

Ergela je jedan od zaštitnih znakova Prnjavora, a trenutno posjeduje šest linija raspolodnih sorti lipicanera. Svako grlo od njih 130, ima utvrđen DNK, po kojem se potvrđuje porijeklo i pasmina. Od deset pasmina koliko ih je poznato u svijetu, na ergeli Vučijak se mogu naći Conversano, Favory, Neapolitano, Maestoso, Pluto i Siglavy.

Od divljine do štale

Sa sedam mjeseci ždrijebe se odvaja od majke, nakon godinu dana kobile od pastuha, koji zatim u trećoj godini života dolaze na pripitomljavanje i obuku. Cilj je da konj boravi u divljini, kako bi mu se razvio svaki dio tijela, ali i njegova narav, pričaju nam u ergeli.

“Stavljanje na listu je potvrda svega onog što smo do sada radili. Mi sada očekujemo da se naš glas malo dalje čuje, da imamo više posjeta”, kaže Miroslav Mandić, koji radi kao stručno lice i voditelj cijelog procesa stvaranja čitokrvnih lipicanera.

Inicijativu za uvrštavanje lipicanera na listu UNESCO-a dalo je Ministarstvo kulture Slovenije, u kojoj su bile obuhvaćene ergele iz svih sedam zemalja, Austrije, Slovenije, Mađarske, Slovačke, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije.

Izvoz još pod upitinikom

Iako postoji ogroman interes za izvoz lipicanera, sa njima se trenutno može trgovati samo unutar BiH, jer se na državnom nivou ne može postići dogovor oko potrebnih papira. I ne radi se samo o novcu, iako cijena jednog grla može dostići iznos i do pet tisuća eura. Suradnja s ostalim ergelama u regiji je nemoguća zbog trenutne zabrane, a prijeko je potrebna jer uskoro može doći do problema s krvnim srodstvom prilikom priploda.

“Mi imamo dosta zainteresovanih mušterija. Nedavno smo imali ljude iz Francuske, ali ne možemo ništa učiniti”, kaže Mandić.

Do prije par godina, u BiH nije bilo moguće uvesti niti iz nje izvesti kopitara, jer nisu bili ispunjeni uvjeti EU koji se odnose na njihovo označavanje, zdravstveni status i uvjete prilikom stavljanja u promet. 2019. godine ta zabrana je ukinuta, ali se uglavnom odnosi na konjički sport. Svi ostali koji nisu registrirani kao sudionici u natjecanjima ne mogu biti predmet izvoza.

S obzirom da je ergela Vučijak jedina u BiH koja ima čistokrvne lipicanere, a donedavno je ličila više na muzej nego na ergelu jer nije bilo ulaganja zadnjih 30 godina, proces dobijanja dozvola ide malo teže. Međutim, zadnjih nekoliko godina ulaganja vlade RS mogla bi to promijeniti, iako sanacija štala i okolnih objekata ide vrlo sporo.

“Pribojavali smo se da će nas neko okarakteriziorati kao višak, jer stvaramo velike troškove, te da će nas jednostavno precrtati olovkom. Sad nam je lakše nakon ove odluke o stavljanju na listu i očekujemo samo pozitivne pomake”, kaže direktor ergele Vučijak, Miroslav Milanković. On se nada da će uskoro biti ispunjeni i uvjeti oko izvoza.

Čiji je Lipicaner

Vučijak je jedina ergela u BiH koja uzgaja čistokrvne lipicanere, sa svim potrebnim pedigreima i DNK analizom svakog grla. Povijest, međutim, seže mnogo dalje u prošlost ali ne toliko daleko geografski. Tako su Austrija i Slovenija prije nekoliko godina vodile spor oko mjesta nastanka, ali je Austrija na kraju povukla zahtjev prepuštajući Slovencima izvorno pravo.

Povijesni spisi kažu da je Lipicaner nastao u Lipici, današnjoj Sloveniji, tada Habsburškoj monariji. U genomu današnjeg lipicanera ima krvi arapskih, kraških, njemačkih, danskih i italijanskih konja. Za datum nastanka uzima se 1580. godina i, prema spisima, radi se o prvoj pasmini koja je nastala sustavnim pristupom u oplemenivanju.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu