Četnici danas – spala knjiga na dva slova
10. kolovoza 2009Prve četničke organizacije osnovane su početkom prošlog stoljeća. Pokret, koji je u Drugom svjetskom ratu surađivao s fašistima, doživio je težak poraz. U vrijeme Titove Jugoslavije četnici su pali u zaborav, ali tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini četničke organizacije doživjele su renesansu. 15 godina kasnije pokret je splasnuo. Od nekoć vojno-političke organizacije s nacionalističkim predznakom ostala je samo osebujna subkultura. Kroz taj neobični svijet, kojeg mahom čine sljedbenici lika i djela Draže Mihajlovića, ratni profiteri i egzibicionisti gladni novinskih naslovnica, proveo nas je Miloš Vasić, novinar srpskog tjednika „Vreme“. Riječ je o vrlo dobrom poznavatelju ravnogorskih prilika, a četnički bijes osjetio je i na svojoj koži. Na prijetnje smrću što poznatih, što nepoznatih autora već se odavno priviknuo.
U javnosti samo dokoni četnici, oni pametniji šute
No, vratimo se u 90-te, u godine kad su se četnici probudili iz zimskog sna. U vrijeme dok je Jugoslavija pucala po šavovima na čelo četničkog pokreta dolazi aktualni predsjednik Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković, ali ne zadugo, priča Vasić. „Vodstvo mu je uskoro preuzeo Vojislav Šešelj koji je otišao u Ameriku i skupio neke novce. Potom je postao četnički vojvoda zahvaljujući popu Momčilu Đujiću (pravoslavni svečenik, četnički vojvoda i zapovjednik četničkih odreda tijekom Drugog svjetskog rata). Kad je pop Đujić shvatio da ga je Šešelj prevario za novce, oduzeo mu je titulu što Šešelju ne smeta da se i dalje predstavlja kao četnički vojvoda." Vasića smo upitali što rade četnici dok su ratne sjekire zakopane? „Ozbiljniji akteri i organizatori paravojnih formacija za vrijeme rata od Službe državne bezbednosti dobili su franšize za šverc cigareta kao i kafiće na najboljim beogradskim lokacijama. Oni pametniji šute i ne pojavljuju se nigdje. U javnosti možete vidjeti samo one dokone koji nemaju pametnijeg posla."
Kultura na četnički način - više očiju nego zubi
Četnički pokret u Srbiji izgubio je politički naboj, više se radi o „kulturno-umjetničkom“ društvu koje njeguje četničke "svetinje" i mahom okuplja još uvijek živuće bivše pripadnike „Srpske vojske u otadžbini". Na pitanje idu li četnici i kultura zajedno, Vasić odgovara: „Što se kulture tiče, da su bili kulturni imali bi više zubi nego očiju. Riječ je o pijanoj bandi. Nikakve tu političke budućnosti nema, to je samo jedna mrtva subkulturno-folklorna priča koja ne znači ništa.“
Od koljevke pa do groba najljepše je četničko doba.
S vremena na vrijeme četnici privuku pažnju javnosti pokojom provokacijom ili izražavanjem nacionalne mržnje. Nešto takvo dogodilo se prije dva tjedna. U Trebinju je osnovan Srpski četnički pokret Republike Srpske, a na čelu mu se našao četnički vojvoda Siniša Vučinić. Vojvoda je najavio obrazovanje čitave vojske mladih četnika, navodno svake godine u njegovoj školi za četnike-početnike „maturirat“ će 10.000 mladih sljedbenika lika i djela Draže Mihajlovića. Kad je riječ o bivšem vođi „Jugoslavenske vojske u otadžbini", trenutno je u Srbiji u tijeku akcija širokih razmjera kojoj je cilj pronaći Dražine posmrtne ostatke. U potrazi za skrivenim grobom sudjeluje i BIA, tamošnja obavještajna služba. Ipak, Vučinić smatra da će trud biti uzaludan. „Po onome što čujem od ozbiljnih povjesničara, komunisti su imali običaj da spale posmrtne ostatke i raspu pepeo svojih žrtava. Među beogradskom djecom postoji i vic – tražili su Dražu, a iskopali su mamuta. I zaista je iskopan nekakav mamut u blizini Beograda star 4 milijuna godina."
Četnički Woodstock
Nezaobilazno hodočašće za sljedbenike četničkog pokreta svakako je Ravna Gora, mjesto na jugu Srbije. Ondje se već tradicionalno tijekom svibnja slavi rođenje Ravnogorskog pokreta kojeg je u svibnju 1941. godine osnovao Draža Mihajlović, tada pukovnik "Jugoslavenske vojske u otadžbini". Uz pjesmu i ples, mnoštvo se natječe tko ima veći nož i tko je uzgojio veću bradu. Okupljanje na Ravnoj Gori, u narodu poznato i kao „četnički Woodstok", već je tradicionalno dobar povod i za izljeve nacionalne mržnje. Uz pečenje i alkoholne napitke nacionalna nesnošljivost poteče u potocima. Međutim, Vučinić svjedoči da posljednjih godina pada interes za spomenutom manifestacijom. Primjerice, ove godine okupilo se tek nekoliko stotina četničkih poklonika.
Za doručak gibanica, za ručak grah na četnički način
Kako ne bi odumrla četnička kultura, nedavno je objavljena i prva kuharica sa autohtonim četničkim jelima - „Kuvar srpskih četnika“ autora Milijana Stojanića. Novi radni dan svakako bi trebalo otvoriti gibanicom koja je čak opjevana i u poznatom četničkom sloganu: „gibanica – draga okrepnica". Za ručak se nudi četnički grah sa slaninom, po mogućnosti u vojničkom loncu. Kako stoji u kuharici, grah tek ondje dobije nadaleko poznati šmek i ukus. Za večeru autor pomalo šaljivo predlaže „ribu“ na četnički način s pregršt slanine i sira, ali bez ribe jer kakav je to četnik koji ljubi plodove mora.
Goldstein: četnici bude nelagodu
No, šalu na stranu jer u Hrvatskoj četnički pokret još uvijek budi bolna sjećanja. Ivo Goldstein, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, smatra da pokret još uvijek predstavlja „trn u oku“. "Iako ideje o stvaranju Velike Srbije nije više realna, postojanje četničkog pokreta itekako budi nelagodu", smatra Goldstein. Kako je rekao, četnički pokret također ne doprinosi normalizaciji odnosa između Hrvatske i Srbije.
Autor: Goran Prokopec
Odg. urednik: