Život s koronom u Njemačkoj – koliko nas je zaraženo?

Savezna pokrajina Sjeverno Porajnje i Vestfalija ima preko 11 tisuća službeno potvrđenih slučaja zaraze koronavirusom, dakle, četvrtinu ukupnog broja zaraženih u Njemačkoj. Ali ova pokrajina ima i najviše, skoro 18 milijuna stanovnika, i jedan hotspot: okrug Heinsberg. U tom okrugu živi oko 40 tisuća ljudi, a više od 1.100 ih je zaraženo - 26 osoba je već umrlo. Heinsberg je, kažu, dva i pol tjedna ispred ostatka Njemačke pa bi trebao biti i primjer iz kojega cijela Njemačka može učiti.

Bonn, grad u kojemu ja živim, je sa 63 zaraženih na 100.000 stanovnika (ukupno 205) puno reprezentativniji za situaciju u Njemačkoj. Jutrošnje statistike govore da se zaraza u Njemačkoj širi sporije nego prije nekoliko dana, iako stručnjaci govore da će se efekt drastičnih zabrana poput zabrane kontakta moći vidjeti tek za 10-ak dana. U Bonnu imamo i prvi smrtni slučaj: prije tri dana je umrla jedna 84-godišnja žena koja je odbila intenzivni medicinski tretman.

Jesam li i ja imala koronu?

Ja osobno još ne poznajem nikoga tko je obolio od korone. Barem ne nekoga tko to zna. Ne poznajem čak ni nekoga tko je u karanteni. Ali mogu li biti sigurna da doista nitko od ljudi s kojima sam imala kontakt posljednjih tjedana nije nosio virus korone u sebi? Mogu li biti sigurna da ja nisam bila zaražena koronom? Prije 2 i pol tjedna sam bila u Beču, na otvaranju izložbe zagrebačkih kustosica u Kunsthalle i drugog dana svog boravka tamo se probudila s grloboljom i kašljem. Nisam imala temperaturu i kad sam se dva dana kasnije vratila u Bonn bila sam već skoro potpuno bez ikakvih simptoma osim kašlja koji je potrajao još koji dan. Ja ni inače baš ne trčim „na prvu“ k liječniku pa nisam ni ovoga puta. Dobili smo na Deutsche Welleu listu sa simptomima korone, prehlade i gripe i iskreno, osim što piše da kihanje nije simptom korone, iz te liste proizlazi da bi svi simtpomi prehlade, osim proljeva i problema s disanjem, mogli biti i simptomi prehlade. Jesam li, dakle, imala koronu? Ne znam. 

Centar za dijagnosticiranje korone u susjedstvu

Mediji pišu kako je jedan do razloga što je u Njemačkoj mala stopa smrtnosti u odnosu na druge zemlje (0,5 posto) to što se u Njemačkoj vrši puno testova. Naravno, sve je relativno, pa i to što znači puno, ali ja baš nemam osjećaj da se ovdje baš jako puno testira. Moja poznanica Sabine, liječnica u jednoj ordinaciji opće medicine u Bad Godesbergu, mi je prije neki dan rekla kako ona još nikoga nije poslala da se testira iako im u ordinaciji zvone telefoni od jutra do mraka. A to se poklapa i s onim što sam jutros čula kada sam otišla do centra za dijagnosticiranje korone u mom susjedsvu.

Taj centar je otvoren u jednoj do tada praznoj gradskoj zgradi kako bi se rasteretile liječničke ordinacije i bolnice i kada je 14. ožujka počeo s radom, ljudi su pohrlili u njega misleći da se tamo može testirati tko god želi. To, međutim, nije tako. Testiraju se samo osobe koje su tamo uputili ili liječnici ili gradska Zdravstvena služba i za njih rezervirali termin. Kada sam se ja jutros biciklom zaputila prema novom Centru za dijagonostiku, koji je možda 200-ak metara udaljen od moje kuće, moram priznati da sam bila pomalo uzbuđena. Osjećala sam se kao da idem prema epicentru potresa. Mogu misliti kako se osjećaju stanari susjednih kuća i zgrada. Grad Bonn ih je, stoji na službenoj stranici, informirao da za njih ne postoji veći rizik od zaraze jer nema neposrednog kontakta i uopće kontakta s potencijalno zaraženima koji bi trajao dulje od 15 minuta. Pred centrom sam zatekla potpuno mirnu i opuštenu atmosferu: jedna gospođa pred ulazom i još dva mlada čovjeka u redu. Sve tri osobe bile barem 3 metra udaljene jedna od druge. Napravila sam fotografiju i obratila se dvojici držeći se i ja na udaljenosti većoj od dva propisana metra. I, znam da je to iracionalno, ali nije mi bilo svejedno. 

„Vjerujem da sam pozitivan na koronu“

Pitala sam ih zašto su došli na testiranje. „Ja sam fizioterapeut. Iz Zdravstvene službe su me jučer nazvali i rekli da moram ići na testiranje jer sam prije dva tjedna bio u kontaktu s jednom osobom koja je pozitivna.“ „ A ti od tada nisi imao nikakvih simptoma?“ , želim znati.„Jesam, jesam“, odgovara mi on: „Prošli tjedan sam dva dana ležao u krevetu. Nisam imao temperaturu, ali me užasno boljela glava i imao sam simptome blaže gripe.“ Danas je petak, računam na brzinu u glavi, dakle 36-godišnji fizioterapeut (na naslovnoj fotografiji) već tjedan dana šeta okolo prije nego što su ga poslali na testiranje. „A nisi išao k liječniku“, pitam ga dalje. „Nisam, ali sam ga zvao u ordinaciju i rekli su mi da ne dolazim.“ „I nisu te poslali na testiranje?“, čudim se. „Pa nisu, jer tada nisu znali da sam bio u kontaktu s nekim tko je zaražen.“ I što sada? „Pa računam s time da će mene, moju djevojku s kojom živim i našeg 19-mjesečnog sina staviti dva tjedna u karantenu. Ja vjerujem da sam pozitivan“, kaže: „I ako bude tako, bit ću sretan, jer to znači da sam dobro prošao i da mogu dalje normalno živjeti i raditi.“

Nastavnika poslali na testiranje

Normalno raditi u svakom slučaju ne može biti treća osoba u redu pred bonskim Centrom za dijagnostiku. Ona se nada da test neće pokazati da je pozitivna. Radi se o nastavniku od nekih 30-ak godina koji predaje u jednoj bonskoj gimnaziji i koji je, iako nema nastave, zadnjih dana bio u školi jer je imao dežurstvo za 30-ak djece roditelja koji rade u infrastrukturno važnim zanimanjima poput medicinskih. On, kaže, isto kašlje i ima simptome viroze pa ga je liječnih poslao na bolovanje – i testiranje. Nije teško zaključiti koje bi posljedice mogao imati pozitivan rezultat njegovog testa na koronu.

Sjedam na bicikl i odlazim kući. Bio je to do sada moj najbliži kontakt s koronom – svjesni, treba dodati. Ali je li to doista bio najbliži i jedini?

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android