Žene izbjeglice u borbi za preživaljavanje

Nora (22) u naručju drži svog sina i priča kako je izbjegla iz Jarmuka, palestinskog izbjegličkog kampa južno od Damaska. Jarmuk je u međuvremenu potpuno uništen. Prisjeća se dana kada je posljednji put vidjela svog supruga. Oprostio se, kaže, sa sinom i krenuo u svoju radnju.

"Bilo je opasno za njega da radi", kaže Nora u razgovoru za DW. Na putu do posla morao je da prođe tri kontrolna punkta. "Oni su ga odveli, znam ja to", kaže Nora a pod 'oni' podrazumijeva pristalice Asadovog režima.

Norin suprug nestao je 24. juna 2013, mjesec dana prije nego što je sirijska vojska počela sa opsadom Jarmuka. Režim je zatvorio hiljade civila i ostavio ih da gladuju. Nora je dvije godine kasnije pobjegla iz jednog u drugi izbjeglički kamp. Danas živi u Libanu u palestinskom izbjegličkom kampu u blizini Bejruta i ova Palestinka se sada mora sama boriti za opstanak svoje porodice. Prema podacima UNHCR-a, svaka četvrta žena iz Sirije je, nakon nestanka muža ili nakon što je ubijen, upućena sama na sebe.

Diskriminacija na radnom mjestu

Randa Hadad iz NVO 'Najdeh' pokušava da pomogne ovim Palestinkama u kampu u Libanu. Ironija sudbine je i to da ovdje, gdje žene traže utočište, mnoge od njih bivaju seksualno zlostavljane. Socijalna radnica Hadad kaže kako su "žene bez muževa prinuđene da rade, a mnoge od njih po prvi put u životu". Napominje da kada poslodavac sazna da je žena koja za njega radi bez muža, onda pokušava ili da je seksualno zlostavlja ili je pak ucjenjuje.

Nora je po dolasku u Liban radila u fabrici za proizvodnju jogurta i sira. Ubrzo daje otkaz zbog straha od kolega. "Sve vrijeme su piljili u mene i nisu propuštali priliku da me diraju." Mnoge u tom slučaju kažu kako imaju supruga i to je često njihova jedina zaštita.

Ako bi Nora pak bila napadnuta ona ne bi mogla ni da potraži pomoć kod libanskih vlasti. Jer, veliki broj sirijskih izbjeglica u Libanu nema nikakva dokumenta. Zahtjevi za dobijanjem vize su veoma strogi i ponekad ih je nemoguće ispuniti.

Mnoge žene koje su prinuđene da rade strahuju da će izgubiti svoju ženstvenost. Rezultat su depresije i strahovi. Neke čak i gladuju jer nemaju dovoljno hrane i za sebe i za djecu.

I u samoj porodici, zbog nedostatka figure oca, često dolazi do problema, kaže socijalna radnica Randa Hadad. Jer, u mnogim porodicama vlada tradicionalna podjela uloga između muškarca i žene. Kada nema oca onda je najstariji sin pod pritiskom i preuzima ulogu oca, a nerijetko se dešava da sinovi kontrolišu i zlostavljaju ženske članove porodice. "Imali smo slučajeve kada dječaci tuku svoje majke", kaže Hadad. "Oni misle da na taj način preuzimaju ulogu muškarca u kući."

Dječiji rad i rano stupanje u brak

Kao jedan od vidova rješenja problema pojedine žene vide u tragičnoj udaji svojih kćeri. Istina je da je rana udaja u nekim krajevima nešto što je uobičajeno, posebno u siromašnim i ratom zahvaćenim područjima, kaže Rula el Masri iz libanske humanitarne organizacije ABAAD. "Rani brakovi su kulturološki mehanizam preživaljvanja", kaže El Masri.

Ali, naravno da postoje i oni koji na sve drugačije gledaju. Um Nada, 43-godišnja Palestinka takođe je sa svojim kćerkama došla iz Sirije, nakon što je nestao njen najstariji sin. U posljednjih dvije godine odbila je sedam ponuda za udaju svoje 15-godišnje kćeri. "Nedam je", kaže Um Nada, dok svojoj najmlađoj kćeri sipa šoljicu kafe. "Ja se brinem za nas, da preživimo. Sve je dobro dok god smo zajedno."

Um Nada nije samo neko ko u porodici zarađuje hljeb, već je svojim kćerima i emotivna podrška, priča Manar, jedna od palestinskih volonterki u Šatili. "Um Nada je otac, majka, sestra i najbolja prijateljica svojim kćerima. Sve to u jednom. One su njoj sve."

No, nisu sve žene tako jake kao Um Nada koja radi kao čistačica u jednoj nevladinoj organizaciji. Pojedine žene se i prostituišu. A uz izrabljivanje i zlostavljanje dolazi još i bol za izgubljenim voljenim čovjekom.

Na kraju se još jednom vraćamo Nori. Gleda u svoje prste. Vjenčani prsten je prodala za 100 dolara da bi mogla da prehrani sina, priča. Skoro da više ništa ne posjeduje od onog što je imala prije rata. U ušuškanoj tami svog malog stana često priča svom sinu o njegovom ocu i životu u Jarmuku. "Nedostaju mi trenuci kada bi se igrao s našim djetetom", kaže Nora. "Bez njega se osjećam prazno."