Željezna zavjesa se prvo spustila na Balkanu

Uoči 70. godišnjice od okončanja Drugog svjetskog rata tisak na njemačkom jeziku se osvrće na postavljanje komunističkog režima u zemljama Balkana. Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) tako u svom članku pod naslovom "Nema razloga za veselje" piše da kraj Drugog svjetskog rata za Rumunjsku nije razlog za veselje, jer je tu zemlju, koja se borila na strani Trećeg Rajha, okupirao Sovjetski Savez, te joj je nametnut komunistički sustav. Stoga datum kapitulacije Njemačke, 8. svibnja 1945., u Rumunjskoj nije povod za velike svečanosti, piše FAZ, "a posebno nijedan rumunjski političar se ne bi usudio da ode u Moskvu 9. svibnja. Razlog tome nije samo to što Rumunji - kroz zajedničku granicu s Ukrajinom, uske veze s bivšim zemljacima u Republici Moldaviji i lokaciju na Crnom moru - ruski ekspanzionizam vide kao izravnu prijetnju. Njih i iskustva sa sovjetskom okupacijom u kolovozu 1944., nemoć zapadnih sila i desetljećima duga komunistička vladavina sprječavaju da kraj rata obilježavaju kao na 'oslobađanje'", piše FAZ.

Nametanje komunističkog društvenog sustava

Taj list dalje podsjeća da je komunistička "željezna zavjesa prvo spuštena na Balkanu" te da je jedino Grčka ostala pošteđena zahvaljujući britanskoj intervenciji: "Ta 'nova Europa' je nastala u mračnoj atmosferi intriga i nasilja. u Rumunjskoj je Staljin po prvi put isprobao strategiju koju je jugoslavenskim komunistima u travnju 1945. ovako opisao: 'Ovaj rat nije kao prijašnji. Tko god da zauzme neko područje, nameće mu i svoj društveni sustav. Ne može biti nikako drukčije.' Dok su bugarski komunisti uz sovjetsku pomoć u 'Danima crvenog terora' odmah uhitili ili likvidirali stotine ličnosti u zemlji i gotovo bez otpora preuzeli vlast, rumunjski komunisti su naišli na institucije koje su se protivile. 23. kolovoza 1944., prije ulaska sovjetske vojske, mladi kralj Mihael I. je dao uhititi diktatora Iona Antonescua koji je bio Hitlerov saveznik, i nakon čega je uspostavio novu vladu. Taj državni udar je Rumunjsku doduše otvorio za Crvenu armiju, ali je ona u toj zemlji naišla na građansku vladu. Zadatak Komunističke partije je tada bio da masivnim terorom uzdrma socijalni red, oslabi policiju i vojsku i zadobije podršku narodnih masa protiv kralja i građanskih političara koje se proglasilo 'fašistima'. 5. ožujka 1945. je kralj Mihael popustio i komunističkog kvislinga Petrua Grozu imenovao premijerom. Put u totalitarizam više nije bio blokiran."

Slovenija nije Grčka

"U Mariboru se odlučuje o sudbini Slovenije", naslov je članka lista Neue Zürcher Zeitung (NZZ), u kojemu se autor osvrće na ono što je Maribor značio kao industrijski grad u bivšoj Jugoslaviji i na privatizacijska strujanja danas, povezana s politikom. U članku se ujedno, na primjeru Maribora, osvrće i na čitavu gospodarsku situaciju u Sloveniji, te se navodi da je rezultat tranzicije slovenskog gospodarstva bio "sličan kao i drugdje u jugoistočnoj Europi: nedovoljna sigurnost po pitanju radnog mjesta, niske plaće, vremenski ograničeni radni ugovori i sve manja socijalna pomoć od države. Međutim, za razliku od njezinih istočnih i južnih susjeda je Slovenija bila suzdržana po pitanju privatizacije državnih poduzeća i to je dugo vremena dobro funkcioniralo tako. Do učlanjenja u EU 2004. godine je ta mala alpska republika ubirala dosta međunarodnih pohvala, te je bila na glasu kao uzorni đak među europskim tranzicijskim zemljama." No, ta slovenska uspješna priča se okončala 2005. godine, izjavio je za NZZ pravnik i bivši ministar gospodarstva Jože Mencinger i dodao da je Slovenija "za dlaku" izbjegla da se nađe pod budnim očima "Trojke" i da bi zbog toga bilo glupo Sloveniju uopće uspoređivati s Grčkom. "No, i pored toga Bruxelles je povećao pritisak na Ljubljanu. Međunarodna kredibilnost Slovenije je pod znakom pitanja, kako je obrazloženo i dodano da nema alternative forsiranoj privatizaciji", piše NZZ. Taj list dalje nastavlja da je Mencinger, međutim, pokrenuo peticiju protiv takvog pristupa privatizaciji. To ne znači da je, piše NZZ, Mencinger protiv privatizacije, već on smatra da se ona treba provesti postupno.

S tim u svezi NZZ piše kako se novi gradonačelnik Maribora Andrej Fistravec bori za reindustrijalizaciju grada, pri čemu mu prije svega od pomoći mogu biti kineski investitori. Kao jedna od najznačajnijih proizvodnih lokacija nekadašnje Jugoslavije "sveučilišni grad Maribor se može pohvaliti industrijskom tradicijom te leži na raskrižju autocesta i željeznice", poručuje Fistravec. Navodeći primjere kao što je nekadašnji veliki proizvođač kamiona i autobusa TAM, NZZ prenosi kako se Fistravec zalaže za to da eventualni kineski investitori pri ulaganju u proizvodne strukture u Mariboru u obzir uzmu i socijalne kriterije, te tako priča o jednom kineskom financijeru koji je lokaciju jednog novog pogona na gradskom rubu odbio zbog nepovoljnog "feng shuia" te mu je dodijeljena druga lokacija. Tom kineskom financijeru se život u Mariboru "ionako sigurno čini poput jedne operete, i zbog toga što taj grad po tom pitanju ima puno toga za ponuditi", piše NZZ osvrćući se pritom na gradsku arhitekturu i bogatu povijest grada. "Zamislimo da taj kineski investitor sjedi na terasi restorana 'Zvijezda'. Tako bi mu se pri pogledu takve jedne povijesne arhitekture sigurno čudno učinilo kako je, u usporedbi sa drugim lokacijama, lako uspio osvojiti teren ovdje u ovom malom gradu u srcu Europe", zaključuje NZZ.