Štrajk vozača poljske špedicije u blizini Frankfurta

Od sredine jula vozač kamiona Kaha živi na odmaralištu Gräfenhausen na autoputu A5, nedaleko od aerodroma u Frankfurtu. Tamo štrajkuje više od 80 vozača kamiona, koji zahtijevaju od poljske špediterske grupe Mazur da im se isplate zarađene plate. Oni uglavnom dolaze iz Gruzije i Uzbekistana, ali i iz Ukrajine i Turske.

Kaha već tri godine radi za Mazur. On za 80 eura dnevno putuje po cijeloj Evropi. "Uvijek su nam plaćali kasno ili su nam odbijali nejasan iznos od plata", kaže on u intervjuu za DW. Onda mjesecima nije primao platu. U Gräfenhausenu je skoro sedam dana štrajkovao glađu, zajedno sa još 29 drugih vozača, do ponedeljka (25. septembra 2023.). On je prekinuo štrajk po savjetu ljekara - ali drugi vozači nastavljaju štrajkovati.

Roman od sredine marta ove godine radi za Mazur. Do 3. avgusta je bio na putu. Prema njegovim riječima, poljska firma mu duguje oko 6.000 eura. Uglavnom je putovao po Njemačkoj, Austriji i zemljama Beneluksa i zna da bi morao zarađivati više od 80 eura dnevno. Normalno bi mogao imati pravo na njemačku minimalnu platu. Međutim, Romanovi zahtjevi su skromni: "Ne moram da budem plaćen kao Nijemac, ali nisam spreman raditi džabe. Oni treba da plate ono što su nam obećali."

Roman je proveo sedmice i mjesece u kamionu. Kompanija mu nije plaćala hotelski smještaj - iako je, nakon dvije sedmice provedene na putu, to obaveza poslodavca.

Drugi protest

Ovo je drugi štrajk vozača kamiona Mazura na odmaralištu na autoputu A5. Još u aprilu ove godine tamo je štrajkovalo preko 60 vozača. Protest je izazvao veliko interesovanje kada je rukovodstvo špediterske grupe Mazur poslalo privatnu miliciju u Gräfenhausen da dovezu nazad kamione. Njemačka policija morala je intervenisati, a kancelarija javnog tužioca u Darmstadtu istražuje taj slučaj.

Nakon skoro četiri sedmice štrajka, vozači su postigli dogovor sa poslodavcem. Mazur je pristao da im isplati zaostale plate.

Već tada, uslovi rada u oblasti međunarodnog transporta  tereta punili su naslovnice izvan granica Njemačke. Riječ je o vozačima koji za male plate mjesecima prevoze robu širom Evropske unije i žive u svojim kamionima. I povrh svega, za to često ne dobijaju plate.

"No money"

Sada kamioni u vlasništvu poljskog Mazura stoje parkirani na odmaralištu Gräfenhausen sa obje strane autoputa. Na njima se vijore zastave Gruzije i Uzbekistana, dok veliki transparenti informišu o štrajku. Na ceradi kamiona piše "Mazur dužnik. No money".

Na jednoj drugoj ceradi mogu se vidjeti plakate na kojima je napisano sa kojim kompanijama sarađuje Mazur Group. Među njima su i neki od najvećih njemačkih koncerna: Deutsche Bahn (Njemačka željeznica), DHL, Audi, Dachser i drugi. U njihovim kodeksima ponašanja navodi se šta očekuju od svojih poslovnih partnera: da poštuju "ljudska prava, uključujući osnovne radne norme” i da "postupaju iskreno, odgovorno i pošteno”.

"Oni su grabežljivci!"

Za vozače, koji se u štrajku nalaze već deset sedmica, realnost izgleda drugačije. Velike prikolice su postale njihove dnevne sobe, palete služe kao stolovi, gajbe kao stolice. Pored kamiona su plinski rešoi na kojima se kuha tjestenina ili podgrijavaju konzerve. Voda je u kanisterima, a peškiri i veš se suše na vratima vozila. Na parkingu je i nekoliko mobilnih toaleta. Jedini tuš kojim raspolažu nije baš uvijek u funkciji. Mora se improvizovati. "Zagriješ vodu u kanisteru na suncu. Onda uđeš u neku praznu prikolicu, okačiš kanister iznad sebe i okupaš se", kaže Roman.

Na vozačkim kabinama zalijepljeni su komadi papira sa iznosom koji Mazur duguje svakom od vozača. Riječ je o ukupnom iznosu od više od pola miliona eura. Ali Mazur ne želi da plati. "Oni su grabežljivci!", kaže Edwin Atema iz Holandske asocijacije sindikata FNV i Evropskog sindikata transportnih radnika. On zastupa vozače štrajkače u sporu sa njihovim poslodavcem.

Prema informacijama dobijenim iz Mazura, cijela stvar je “krivični slučaj”. Kompanija je podnijela "krivične prijave za pokušaj iznuđivanja, kao i prisvajanje i krađu vozila i robe", napisala je grupa Mazur u odgovoru na upit DW-a. Slučaj istražuju poljski i njemački javni tužioci. “Bez obzira na to, protiv vozača smo pokrenuli i civilne tužbe u vezi s nastalim troškovima”, stoji u odgovoru poljskog špeditera.

Problematični lanci snabdijevanja

Na pitanje kako bi se ovaj štrajk mogao završiti, sindikalista Atema odgovara: "Jednostavno, za deset minuta, ako velike njemačke firme, koje su nalogodavci i koje su dozvolili da se ovo dogodi, direktno plate ovim vozačima." Atema je pisao kompanijama, čija se roba nalazi u vozilima u Gräfenhausenu. Do sada su samo dvije austrijske špedicije platile po 20.000 eura. I one su se obavezale da će raskinuti saradnju sa Mazurom. „Velike ribe bi sada trebale da urade isto", rekao je Atema.

Štrajk u Gräfenhausenu stavlja u fokus čitav transportni sektor i pokazuje nehumane uslove koji vladaju u toj branši. Nalogodavci su, kaže ovaj sindikalac,  glavni krivci koji moraju da izvrše promjene u lancu snabdijevanja. "Nakon prvog štrajka, svi oni su nas uvjeravali da više neće raditi s Mazurom. Nekoliko mjeseci kasnije te kompanije su se ponovo pojavile u lancu snabdijevanja", kaže Edwin Atema.

Poljska inspekcija rada (PIP) u julu je izvršila pretrage u preduzeću Mazur. Dokumenti koje je špediter dostavio pokazuju da su vozači plaćeni prema učinku, ali i da su radili samo nekoliko desetaka sati mjesečno, piše internet portal Trans.info. Kada su inspektori potom zatražili da im se dostave digitalni podaci sa tahografa i vozačkih kartica, oni su bili oštećeni i više se nisu mogli dešifrovati.

"Nada zadnja umire"

Njemački i evropski političari dolaze u Gräfenhausen i obećavaju pomoć. Njemački savezni ministar rada Hubertus Heil (SPD) naložio je posebnu reviziju firmi za koje radi poljska špediterska kompanija, a predsjednik SPD-a Lars Klingbeil lično je obavio telefonske razgovore sa firmama koje su obećale da će ponovo preispitati svoje lance snabdijevanja.

Njemački sindikati i druge organizacije pružaju podršku štrajkačima u hrani, piću i drugim potrepštinama. Sportski klubovi u okolnim mjestima su vozačima stavili na raspolaganje svoje tuševe, a stanovnici su im donirali bicikle. "Zahvalni smo za svaki vid pomoći. Bez nje ne bismo izdržali ", kaže Georgian Zaal.

Vozači se i dalje drže zajedno, ali čini se da neki od njih polako gube nadu. „Mislim da nas Lukaš Mazur neće isplatiti", kaže Sergej, kome poljski špediter duguje sumu od 7.500 eura. Njegov kolega Roman je već umoran od čekanja, ali još uvijek gaji tračak nade. Isto važi i za Zaala. "Borićemo se do kraja. Želim da dobijem samo svoj zarađeni novac", kaže on i dodaje: "Nada posljednja umire."

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu