Što je to "balkanska glazba"?

Balkan Beats. Tako u Njemačkoj glasi čarobna formula kada se radi o tome kako u klubove privući publiku (uglavnom urbanu) željnu pomalo egzotičnih, ali prije svega plesnih ritmova. Formula uspjeha glasi: red limene glazbe, red ludih ritmova. U većim urbanim centrima poput Berlina ili Kölna redovito se održavaju zabave s predznakom "Balkan" a neki rodonačelnici ovog "smjera", poput DJ-a Roberta Šoke iz Berlina, svoj balkan-brend već izvoze i na druge kontinente. No otkuda zapravo potječe "balkan sound"?

Čija je pjesma?

Bugarska redateljica Adela Peeva je odgovor na ovo pitanje već pokušala dati 2003. svojim dokumentarnim filmom "Kome pripada pjesma?". Da se prihvati ove nezahvalne zadaće ponukao ju je jedan doživljaj star desetak godina kada je zajedno s još nekoliko kolega iz regije večerala u jednom restoranu u Istanbulu. "Bio je tamo band koji je u jednom trenutku počeo svirati jednu pjesmu koju sam znala iz djetinjstva", kaže Peeva. No i ostali za stolom su počeli pjevušiti istu pjesmu i svi redom su tvrdili da se radi o pjesmi iz njihovog kraja. Odgovor na pitanje: Komu pripada pjesma?, nije dao ni njezin istoimeni film jer očito, kako kaže, svatko ima svoju verziju istine (radi se o pjesmi koja je u bivšoj Jugoslaviji poznata, među ostalim, pod titlom "Ruse kose curo imaš" ili "Anadolko djevojko", op.ur.).

Bugarska redateljica smatra da objašnjenje ovog fenomena treba tražiti iu identitetu žitelja Balkana. "Mi ovdje težimo tome da negiramo svoj zajednički identitet", kaže Peeva.

"Od Vardara pa do Triglava"

Sličnu tezu zastupa i Danko Rabrenović, novinar i glazbenik iz Düsseldorfa. "Stanovnici Balkana pate od kompleksa po kojem se pod svaku cijenu žele razlikovati od svojih susjeda", kaže Rabrenović. "Mi imamo više zajedničkog nego razlika, no nacije u regiji nažalost često pokušavaju potvrditi svoju povijest time što naglašavaju razlike", kaže Rabrenović. Tako je i s glazbom. Nakon ratova u 90-ima je bilo društveno neprihvatljivo slušati glazbu iz susjednih država. Nepunih 20 godina kasnije situacija je potpuno drugačija. Pokušaj razjedinjavanja, barem što se jednog dijela "kulturnog" nasljeđa tiče, očito nije uspio. Turbo folk se sluša "od Vardara pa do Triglava", a da narodne mase dijele sličan glazbeni ukus, vidljivo je i iz ponašanja publike prilikom dodjele bodova susjedima na natjecanju za pjesmu Eurovizije. No regionalna prekogranična glazbena "ljubav" se ne svodi samo na zajedničku konzumaciju turbo folka ili drugi lakih nota. "Danas bendovi iz Bosne sviraju po Srbiji, bh. bendovi po Hrvatskoj itd. Također postoji mnogo mladih glazbenika po čitavoj regiji koji su već godinama dobro povezani i tijesno surađuju", kaže Rabrenović.

Balkanska glazba - pojam sa Zapada

No usprkos tomu, glazbenicima i poznavateljima prilika na glazbenim scenama europskog jugoistoka se pojam "balkanske glazbe" nimalo ne dopada. "Regija na koju se ovaj pojam odnosi je jednostavno prevelika i preraznolika da bi se to sve moglo svesti pod zajednički nazivnik", kaže Rabrenović. Na Zapadu se pojam "balkanskog zvuka" najčešće povezuje s glazbom koju promoviraju Goran Bregović i razni orkestri limene glazbe (npr. Boban&Marko Marković Orkestar, Fanfare Ciocarlia) koji međutim u regiji iz koje potječu životare u jednoj prilično uskoj glazbenoj niši.

I Mišo Petrović iz uspješnog welt music projekta Mostar Sevdah Reunion se distancira od pojma "balkanske glazbe" koji se upotrebljava izvan područja na koje se odnosi. "To je velika vreća u koju se baca mnogo toga što potpada pod žanr etno glazbe", zaključuje Petrović.

Autori: Rayna Breuer / Nenad Kreizer

Odgovorna urednica: Marina Martinović