Šta traže brodovi NATO-a u Crnom moru?
28. februar 2019
Odesa pozdravlja „Donalda Kuka". Razarač mornarice SAD-a stacioniran u Španiji i opremljen protivraketnim sistemom, često se nalazi u Crnom moru. U januaru je bio u Batumiju na vježbi sa gruzijskom obalskom stražom, a sada je u luci Odesa. Na palubi broda su se 26. februara sastali ukrajinski predsjednik Petro Porošenko i specijalni opunomoćenik SAD-a za Ukrajinu, Kurt Volker. Porošenko je rekao da je riječ o „simboličnom" sastanku i da je prisustvo razarača u Odesi „važan signal za Kremlj", da je „Krim ukrajinski" i da se u „regionu garantuje slobodna plovidba".
Bez mnogo pompe, ali pod budnim okom ruske crnomorske flote, NATO pojačava svoje prisustvo u Crnom moru. Istovremeno sa „Donaldom Kukom" u regionu je i stalna jedinica NATO-a za brze protivmjere pod vodstvom njemačkog broda FSG Vera. U januaru je brod za prevoz ljudstva i opreme sa pontonom za iskrcavanje Fort Mekhenri bio u Crnom moru a prije toga je u decembru u Odesi bio britanski izviđački brod „HMS eho".
NATO reaguje
Do tih mjera je došlo nakon što su krajem novembra ruski brodovi pred obalama Krima zaplijenili dva manja broda i jedan šleper ukrajinske mornarice. Debora Sanders sa Kings koledža u Londonu je za DW rekla da je Evropa diplomatskim putem „prilično sporo" reagovala na incident u Kerčkom moreuzu, te da je sada izabran put pojačanog prisustva vojnih brodova NATO-a. SAD, kako je dodala, u tome imaju „informativnu vodeću ulogu".
Moskvi se, kako kaže ova ekspertkinja, šalje jasan signal da Crno more nisu ruske teritorijalne vode, te da Ukrajina strahuje da bi Rusi mogli da blokiraju Odesu, najvažniju ukrajinsku luku, gdje je od aneksije Krima stacionirana i ukrajinska mornarica.
Turska je nešto uzdržanija sa svojim jedinicama unutar NATO-a. „Turska mora da rasporedi svoje snage na Crno i Sredozemno more. Ankara je riješila da zbog situacije u Siriji i energetske zavisnosti od Rusije Crno More ne bude njen prioritet. Ekspertkinja kaže da postoje „naprsline u odnosima SAD-a i Turske, kao i rizik od sve većeg otuđenja u odnosima Turske i NATO-a. No, signali su često i protivrječni – tako je razarač Donald Kuk izveo vježbe sa turskom fregatom prije nego što je stigao u Odesu
Rusija pretenduje
Hans-Joahim Štriker, bivši viceadmiral Njemačke mornarice, kaže da je „Crno more zbog ponašanja Rusije dobilo na značaju". Prema njegovom mišljenju, Rusija je više puta jasno stavila do znanja da su Crno i Azovsko more od posebnog interesa za Mosvku i da tamo „niko drugi ne treba da plovi – a to je zahtjev koji ne smije biti prihvaćen", naglasio je Štriker.
On je podsjetio na oznaku A2/AD (Anti Access/Area Denial). U pitanju je koncept prema kojem se protivniku otežava pristup nekom području povećavanjem sopstvene borbene sile. To je učinila Rusija grupisanjem svojih jedinica na Krimu i stacioniranjem novih raketa tipa „Kalibr". Po Štrikerovim riječima, pojačano prisustvo brodova NATO-a u Crnom moru je „kontrasignal" moskovskim pretenzijama.
Ugovor iz Montrea
Sredinom februara, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg, rekao je da Alijansa razmišlja o „daljem pojačavanju" svog prisustva u Crnom moru. Ruski političari to smatraju provokacijom. No, aktivnosti NATO-a ograničava ugovor iz Montrea. Ugovorom sklopljenim 1936. Turska je ponovo preuzela suverenitet nad Bosforskim moreuzom. Ratni brodovi iz država koje ne izlaze na Crno More ne smiju da se u tom moru zadržavaju duže od 21 dana. Ograničena je i težina brodova koji to smiju.
„Smatramo da je vojna situacija u Crnom moru mnogo drukčija od one prije 100 godina kada je potpisan ugovor, kaže za DW stalni predstavnik Ukrajine u NATO-u Vadim Pristajko. On je izrazio žaljenje zbog toga što po Ugovoru iz Montrea veći brodovi NATO-a samo rijetko smiju da ulaze u Crno more. Pristajko je naglasio da Ukrajina svojim partnerima nudi svoje pojačao prisustvo u Crnom moru te da bi to pokazalo da bi „planovi da se osvoji Crno more i da se Ukrajina odatle potisne, o Azovskom moru da i ne govorimo, imali za posljedicu reakciju međunarodne zajednice".