Šta su ratne reparacije?

Prema međunarodnom pravu, reparacije su plaćanja koje jedna država isplaćuje drugoj kako bi kompenzirala kršenje međunarodnog prava, bilo da se radi o kršenju prava u vidu protivpravnog napada ili zločinima, počinjenim tokom rata. Dugi niz decenija i stoljeća to je prvenstveno bilo pravo ratnih pobjednika: onaj ko je bio pobjednik, mogao je odrediti visinu ratne odštete. Nije se pravila razlika u tome da li je  rat započinjao iz navodno opravdanih razloga, kao što je suprotstavljanje agresoru ili je to bila  jednostavno agresija.

Povelja Ujedinjenih nacija

Sve se to promijenilo nakon Drugog svjetskog rata, kada je povelja novoosnovanih Ujedinjenih nacija načelno zabranila napadačke ratove. Sveobuhvatna zabrana upotrebe sile je na snazi ​​tek od tada. U narednim godinama uslijedila je i procjena da pravi uzroci ratova postaju jasni tek nakon određene vremenske distance odnosno nakon mnogo godina. A nepravda se nikada ne može ispraviti ako oni, koji su je izazvali, ne preuzmu odgovornost za nju.

Njemačka nakon Prvog svjetskog rata

Nakon završetka Prvog svjetskog rata, Njemački rajh je prema Versajskom mirovnom ugovoru bio obavezan platiti reparacije od 20 milijardi maraka u zlatu, što prema sadašnjim procjenama odgovara sumi od oko 100 milijardi eura. Osim toga,  Njemačka je morala predati 90 posto trgovačke flote. Kasnije su pobjedničke i savezničke sile tražile još više novca. Konačno je postignut dogovor o iznosu od 132 milijarde maraka u zlatu, koje je trebalo otplatiti zajedno sa kamatom. Njemačka je tek zaključno sa 2010. godinom otplatila ovaj dug .

Njemačka nakon Drugog svjetskog rata

I nakon Drugog svjetskog rata, Njemačku su sile pobjednice obavezale da izvrši reparacije. Za razliku od Prvog svjetskog rata nakon kojeg je uslijedio Versajski mirovni sporazum, nakon 2. svjetskog rata nije postojao sličan mirovni ugovor. Zapadni saveznici: SAD, Francuska i Engleska bili su zainteresovani za jačanje Zapadne Njemačke. Ova država im je bila potrebna kao tampon zona u odnosu na tadašnju sovjetsku sferu uticaja u tada započetom sukobu Istok-Zapad.

Reparacije su stoga bile manje finansijske prirode; sile pobjednice su uglavnom demontirale važna njemačka industrijska postrojenja. Na Londonskoj konferenciji 1953. godine, njemački pregovarač Hermann Josef Abs uspio je za Njemačku ostvariti veliki oprost duga. Prvobitno obračunati dug od 29,3 milijarde maraka smanjen je na 14,8 milijardi, pri čemu su se SAD velikodušno odrekle svog dijela ratne odštete. Posljedice tadašnjeg dogovora se osjećaju i dan-danas: Poljska i Grčka, koje nisu bile uključene u pregovore, i dalje zahtijevaju visoke reparacije od Njemačke. Samo Poljska traži do 1,3 biliona eura. Njemačka to odbacuje.

SAD i Vijetnam

Nakon rata u Vijetnamu, SAD do danas odbijaju da plate ratnu odštetu ili druge oblike kompenzacije. Umjesto toga je 1993. godine vijetnamska vlada morala preuzeti dugove bivšeg Južnog Vijetnama kako bi dobila kredite i postigla ukidanje američkog embarga.

SAD su 2007. godine prvi put odobrile 400.000 dolara za uklanjanje ostataka dioksina u bivšoj ratnoj zoni. U maju 2009. tadašnji američki predsjednik Barack Obama je udvostručio ovu pomoć sa tri na šest miliona dolara. Američki sudovi odbili su zahtjeve Vijetnamaca za odštetu oboljelih od raka.

Irak i Kuvajt

Iraku je trebalo do februara 2022. da otplati svoje ratne dugove iz Zaljevskog rata 1990. godine. Ujedinjene nacije su saopštile da je zemlja platila ukupno 45,9 milijardi eura. 2. avgusta 1990. iračka vojska je izvršila invaziju na susjedni emirat. Tadašnji irački vladar Sadam Husein proglasio je Kuvajt iračkom provincijom. Ali, međunarodne snage predvođene Sjedinjenim Državama to su osujetile i postavile mu granice.

Njemačka i njeno kolonijalno nasljeđe

Od 1884. do 1915. godine, Njemački rajh je bilo kolonijalna sila u današnjoj Namibiji i nemilosrdno se borio protiv lokalnog stanovništva, koje se odupiralo stranoj vladavini i kršenju ljudskih prava. Okrutni vrhunac bio je rat protiv etničkih grupa Herero i Nama između 1904. i 1908. Procjenjuje se da je 100.000 ljudi od strane njemačkih trupa ubijeno, umrlo od žeđi u pustinji ili umrlo u koncentracionim logorima.

Nakon teških pregovora, koji su trajali decenijama i u kojima Njemačka nije željela prihvatiti bilo kakvu krivicu za genocid, 2021. je postignut dogovor: Njemačka je priznala genocid, izvinula se i obećala pružiti 1,1 milijardu eura pomoći za obnovu. Međutim, obje  sporazum do danas nisu potpisale obje vlade.

Reparacije su i danas teška tema, a u konačnici od dobre volje obje strane, počinitelja i žrtve, ovisi hoće li se postići dogovor.

Ovdje je presudno napraviti politički i kulturološki pritisak na bivše sile pobjednice da priznaju svoju krivicu. Čak je i povelja Ujedinjenih nacija malo promijenila u pogledu činjenice da se reparacije vrše samo kada se krivica stvarno prizna.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu