Šta se dogodilo sa Mirnesom Osmanovićem?

„Srebrenica je za Europu nakon kraja Hladnog rata bila šokantni povratak u prošlost za koju se vjerovalo da je prevaziđena. Još uvijek „Majke Srebrenice“ pitaju za nestale članove porodica i još uvijek je mlada država BiH nestabilna posebice jer njen srpski dio ustrajava na opstrukciji", piše njemački list Tagesschau o ovoj knjizi i nastavlja:

"Matthias Fink koristi umjetnički trik da ne bi dozvolio da ubistva u Srebrenici ostanu apstraktne brojke od 8.000 žrtava, već koristi ime jednog od njih, čija sudbina govori u ime svih. Šta se dogodilo sa Mirnesom Osmanovićem, pita se on u prologu knjige.

Riječ je o sudbini mladića koji je 1995. godine imao 14 godina i koji je sa svojim roditeljima, braćom i sestrama prilikom ulaska vojske bosanskih Srba u Srebrenicu bezuspješno tražio zaštitu od četnika kod nizozemskih zaštitinih trupa UNPROFOR-a, da bi na kraju bio deportiran. Njegova majka Zuhra ga je pokušala vratiti kada je primijetila da muškarci prilikom transporta bivaju odvojeni od njihovih familija navodno kako bi bili razmijenjeni kao ratni zarobljenici.

Ipak ispred kuće, u koju je Mirnes odveden sa drugim muškarcima bila je „hrpa ruksaka i torbi. I Mirnes je morao svoju torbu tu odložiti. A onda je odveden u bijelu kuću. Bio je to posljednji put da je Zuhra Osmanović vidjela svog sina“. Dva dana prije toga je general Ratko Mladić pred uključenim kamerama proglasio „Srebrenicu srpskom“ i dodao: „I konačno je došao trenutak da se nakon bune protiv dahija ostvetimo Turcima“. Pri tome, na području sadašnje Republike Srpske nikada ranije nije postojala srpska država.I samom Mladiću su bile jasne posljedice "etničkog čišćenja" kada je 1992 u Parlamentu RS iznio svoje sumnje, zapitavši "kako gospoda Karadžić i Krajišnik misle da to objasne svijetu".

"Ti si smeće. Ja sam ovdje Bog!"

Da je i bosansko-srpska manjina u Srebrenici i okolini vidjela razlog za borbu za preživljavanje Matthias Fink ne poriče. Još u jesen 1989. godine kružili su dokumenti srpske Službe državne bezbjednosti o iseljavanju bosanskih Srba iz Srebrenice i okruženja pod pritiskom muslimanskih fundamentalista. Nasuprot tome ogorčeni Bošnjaci su se bunili da ih špijuniraju srpske tajne službe.

Tokom blokade i potpunog izolacije Srebrenice koju je Republika Srpska držala u okruženju, izgladnjeli Bošnjaci su pljačkali i palili srpska sela u okolici sve dok vojnici bosanskih Srba, plaćeni i naoružani iz Beograda, nisu zatvorili obruč oko Srebrenice i samo čekali na priliku da osvoje grad. I da se osvete.

Strašno finale uslijedilo je pred očima bespomoćnih vojnika nizozemskog bataljona UN-a čiju komandu je predvodio Mladić. „Ti se smeće. Ja sam ovdje Bog!“ tako je Mladić zabranio svaku intervenciju vojnicima UN-a.

Da li je vlada BiH, koja je bila u Sarajevu u kojem su se također vodile borbe, mogla spasiti žrtve Srebrenice je sporno. Do danas kruže glasine o njenoj svjesnoj ili tajnoj sudržanosti, kako bi zahvaljujući ovoj enklavi osigurala slobodu za glavni grad i da je zbog toga prepustila Srebrenicu u ruke Republike Srpske“, piše Tagesschau u tekstu, koji se osvrće na knjigu Matthiasa Finka "Srebrenica. hronologija jednog genocida ili Šta se dogodilo sa Mirnesom Osmanovićem".

Jeftina kupovina glasova

Bečki Standard piše o presudi bivšim uposlenicima Jugoslovenske tajne službe Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču koje je u srijedu izrekao Viši zemaljski sud u Muenchenu. Oni su osuđeni na doživotnu kaznu zatvora zbog ubistva emigranta Stjepana Đureković u Njemačkoj 1983. godine. Standard piše o žestokim reakcijama koje je presuda proizvela u Hrvatskoj. "Činjenica je da brojni intereni sukobi u Hrvatskoj, ali i konflikti na susjednim zemljama pokazuju koliko je istorija i dalje politički zloupotrijebljena. Dok jedna strana, politička strana i njeni akteri jedan dio istorije Hrvatske predstavlja herojskim i umanjuje zločine, druga politička strana koristi jednu drugu istorijsku epohu za vlastite ciljeve. Jedan objektivan pogled je jedva vidljiv jer se zahvaljujući ovoj temi još uvijek na relativno jeftin način mogu kupiti glasovi birača i jer brojni ljudi iz bivše Jugoslavije ne priznaju činjenice", ocjenjuje Standard.