Šta se desilo u Odesi 2. maja?

Trg Kulikovo polje je pust. Samo nekoliko pasa lutalica leži na asfaltu. Na Domu sindikata i danas su vidljivi tragovi tragedije koja se odigrala prije godinu dana. Garež na zidovima, prozori bez stakla. Ova zgrada, nekadašnje sjedište komunističke partije, izgleda kao tvrđava. Tokom nereda u Odesi 2. maja 2014. u ovoj zgradi je oko 400 ljudi pokušalo da nađe sklonište. 42 ih je poginulo.

Ključni događaj za separatiste u Ukrajini

U požaru koji je izbio u zgradi većina žrtava se ugušila, ili je zadobila teške opekotine. Neki ljudi su skakali kroz prozore kako bi umakli plamenu. Bio je to vrhunac višesatnih nereda i sukoba proruskih i proukrajinskih aktivista. Prije događaja u Domu sindikata šest osoba je stradalo u pucnjavi. Bilo je na stotine ranjenih. Za mnoge je to bio jedan od najgorih dana u novijoj istoriji ove luke na Crnom moru.

Ovo je, čini se, bio i ključni događaj za istočnu Ukrajinu. On se odigrao ravno sedmicu dana uoči "referenduma o otcjepljenju" u područjima Donjeck i Luhansk. Ruska televizija je prikazala ugljenisana tijela ljudi i izvještavala kako su "ukrajinski nacisti žive spalili svoje ruske sugrađane". Ruski borci na strani separatista u Ukrajini izjavljuju kako je "inferno u Odesi" bio povod za njihovu borbu.

Provokacija izvan kontrole

Pred Domom sindikata stoji provizoran spomenik žrtvama. Tu su slike, cvijeće, vijenci i svijeće. "To je velika trauma", kaže Serhij Dibrov, novinar i svjedok događaja. Tako nešto nije zapamćeno u ovom gradu poznatom po toleranciji. "To je oprečno tradiciji Odese", kaže ovaj novinar. "Ovdje se problemi rješavaju mirnim putem."

Dibrov je čan "Grupe 2. maj". Tako se nazivaju novinari, eksperti i aktivisti s obje strane koji su sproveli vlastitu istragu. Kratko uoči godišnjice spomenutih događaja ova grupa je prezentovala svoje nalaze. Tragedija u Odesi rezultat je jedne provokacije koja je izmakla kontroli.

To vjeruje i Urs Schwinger, Nijemac koji u Odesi ima vlastitu IT-firmu. "Bio sam ujutro na željezničkoj stanici i bio sam užasnut. Odatle su izlazili ljudi naoružani pištoljima." On dodaje da su naoružane osobe nosile narandžasto-crne trake, simbol proruskih aktivista. Ulične sukobe u centru grada Schwinger je posmatrao od kuće, na televiziji. Htjelo se u Odesi stvoriti situaciju sličnu onoj u Donjecku. "Vjerujem da su na kraju stvari izmakle kontroli, ali sve je počelo provokacijama proruskih demonstranata."

Lov na ljude u centru grada

Ukrajina je tog maja 2014. bila zemlja nereda. U istočnoukrajinskim gradovima su naoružane osobe zauzele stanice policije i zgrade gradskih vlasti. U Odesi je bilo relativno mirno, ali i ovdje je cilj proruskih aktivista bio Trg Kulikovo polje.

Tog 2. maja održavala se i jedna fudbalska utakmica. Kroz grad je prije toga prošlo na hiljade proukrajinski nastrojenih navijača, među njima i brojni huligani. Među njima je bilo i mnoštvo običnih građana. Oni su napadnuti kamenicama i palicama od strane proruskih aktivista. Čak je bilo i pucnjave. "Aktivisti na Trgu Kulikovo polje su počeli da koriste oružje", kaže Dibrov. Prva žrtva, od ukupno 50 koliko ih je bilo tog dana, bio je jedan proukrajinski aktivista.

Policija je zakazala

Nakon njegove smrti dolazi do eskalacije situacije. Obje strane su koristile oružje. Brojno nadmoćni proukrajinski aktivisti su po ulicama počeli lov na protivnike.

"Momci obliveni krvlju su došli i rekli da moramo da se sklonimo u Dom sindikata, inače će nas sve pobiti i spaliti", prisjeća se Svitlana Abakamovič. Ova 74-godišnja proruska aktivistkinja našla se na drugom spratu Doma kada je izbio požar. Više puta je gubila svijest. Njeno lice i ruke su bili prekriveni opekotinama, ali je preživjela. Ona vjeruje da su korišteni i bojni otrovi. "Da je posrijedi bio običan požar, izgorjela bi i moja kosa", kaže ona i pokazuje fotografije izgorjelog lica. Ipak, "Grupa 2. maj" nije pronašla dokaze koji bi potvrdili tu tezu.

Ono što je sigurno je da su obje stane bile vrlo brutalne. "Bio sam svjedok kada je ispred Doma sindikata pucano na proukrajinske aktiviste koji su pokušavali da spase ljude iz zgrade koja je gorjela", kaže Dibrov. On i njegove kolege za sve krive policiju. "Da su policija i civilna zaštita reagovali kako treba, ne bi bilo toliko žrtava." To potvrđuje i Svitlana Abakamovič: "Policajci su gledali u stranu."

Jedno od najvažnijih pitanja bez odgovora

Do sličnog zaključka došlo je i Državno tužilaštvo. Policija se tereti da nije spriječila nerede. Što se tiče događaja i mrtvih u Domu sindikata, nisu pronađeni dokazi da je požar podmetnut, niti da su korišteni bojni otrovi. Požar je izbio na barikadi koja je na ulazu u Dom bila napravljena od drvenih predmeta, u trenutku kada su s obje strane bacani Molotovljevi kokteli. Vatra se brzo proširila zahvaljujući "efektu dimnjaka". Pada u oči da su državni istražitelji potvrdili centralne teze "Grupe 2. maj".

Podignute su optužnice protiv 22 osobe. Polovina ih je u istražnom zatvoru. 13 optuženih je bjekstvu, među njima je i jedan šef policije te nekolicina lidera proruskih aktivista. Ranije su postojale spekulacije da su u sve bili umiješani i pripadnici ruske tajne službe. U saopštenju Državnog tužilaštva o tome nema ni riječi.

Jedno od najvažnijih pitanja na koje Serhij Dibrov i njegove kolege nisu pronašli odgovor glasi: zašto policija nije učinila ništa? "Iz straha da preuzme odgovornost za ono što se zbiva", glasi njegov pokušaj objašnjenja. Policija i druge službe su tih dana bile "u stanju raspada". Ipak, mnogima u Odesi je teško da povjeruju da se radi o spletu niza okolnosti. Neki krivicu prebacuju na vladu u Moskvi, drugi vladi u Kijevu. Dokazi u prilog jednoj ili drugoj tezi - za sada nisu pronađeni.