Šta poslije referenduma?
2. oktobar 2018
Između dva saznanja iz referendumske nedjelje – nedovoljne izlaznosti i ogromne većine glasova „za" među izašlima – vlada socijaldemokratskog premijera Zaeva ima samo dvije mogućnosti da ipak progura dogovor sa Grčkom koji se vidi kao uslov brzog ulaska u NATO i, sporijeg i neizvjesnog, ulaska u EU.
Prva opcija za Zaeva je da ubijedi opozicionu VMRO-DPMNE ili barem dio njenih poslanika da podrže dogovor oko imena za koji su neophodne ustavne promjene. Za promjenu naziva zemlje u „Republika Sjeverna Makedonija" ruku mora dići dvotrećinska većina, 80 od 120 predstavnika u Sobranju. Vladajuća koalicija je tu kratka za devet mandata.
Ima li „neposlušnih" poslanika opozicije?
Vrhuška nacionalne VMRO je slabu izlaznost proslavila kao jasan stav većine građana da su protiv mijenjanja imena zemlje. Zvanični partijski stav se neće mijenjati, bez obzira koliko eventualnih sastanaka bilo održano sa predstavnicima Socijaldemokrata.
Osim toga, u Skoplju se ne očekuje „prelet neposlušnih" poslanika opozicije u drugi tabor premda među poslanicima VMRO ima onih koji su se u prethodnom periodu razilazili u stavu sa partijskim vrhom. Nije tu u pitanju samo čvrsta stranačka hijerarhija, već i dugogodišnje opsluživanje narativa prema kojem se sve u Makedoniji dijeli na „patriote i izdajnike".
U tom se tonu prijeti i onima koji bi se eventualno „drznuli da izdaju partiju i zemlju". Ko god postupi suprotno od stranačkog stava suočiće se sa „kaznom naroda" – to je , ukratko, poruka Hristijana Mickoskog, stranačkog lidera. On je zadržao retoriku koju je tokom duge vladavine etablirao Nikola Gruevski.
Zato premijeru Zaevu, rješenom da ishod referenduma predstavi kao svoju pobjedu, ostaje samo druga opcija: da raspiše prevremene parlamentarne izbore. I da se nada da će na njima njegova stranka, kao i stranke albanskog naroda, osvojiti u zbiru neophodnu dvotrećinsku većinu da promijene Ustav.
Zaev je u cajtnotu. Da bi se ispoštovala dinamika Dogovora sa Grčkom, odluku bi morao da donese već ove sedmice. Ako ubijeđivanje poslanika VRMO, kako se očekuje, bude uzaludno, skupštinu valja raspustiti najkasnije do 10. oktobra kako bi se izbori održali 25. novembra. Samo tako bi novi sastav parlamenta – ako Socijaldemokrate i partneri ubjedljivo pobijede – mogao do februara ili marta da progura ustavne promjene.
Vladajući nade crpe iz 605.016 glasova „za" na referendumu. Ta brojka veća je od bilo kojeg skora bilo koje opcije na bilo kojim izborima od nezavisnosti Makedonije. Zaev i saradnici to vide kao garant da će na prijevremenim izborima pobijediti njihova opcija koju prati jak proevropski narativ i podrška Zapada, a ne VMRO kojem se prebacuje da zemlju vodi u izolaciju i vječni status kvo.
VMRO u škripcu
Činjenica je da prijevremeni izbori u ovom trenutku ne odgovaraju konzervativnoj opoziciji. VMRO-DPMNE je tokom posljednjeg izbornog ciklusa rabljenjem nacionalističke retorike prema albanskoj zajednici izgubila famozni koalicioni potencijal. Bez predstavnika Albanaca nemoguće je zamisliti stabilnu koalicionu vladu.
Osim brojnih rovova koje je prokopala kroz društvo, VMRO više nije jedinstvena ni iznutra. Nemali je broj analitičara – pa čak i bivših partijskih osnivača i funkcionera – koji ovoj stranci u slučaju vanrednih izbora predviđaju fijasko. Da li ta prijetnja možda ipak može da pomjeri VRMO sa mrtve tačke i motiviše ih da podrže ustavne promjene?
Ne – kaže za DW jedan izvor iz stranke. „VMRO-DPMNE će ostati na istoj liniji do kraja. Zapravo, na ovaj način se Zaevu i ne ostavlja drugi izbor osim vanrednih izbora. Takvo stanje može da se promijeni samo nekim čudom. A čuda se ne dešavaju", dodaje naš sagovornik.
Dok Zaev u teoriji ima dvije, a u praksi samo jednu opciju, u Grčkoj neće preduzimati ništa dok makedonska drama ne dobije epilog. Zvanična Atina je spremna da ratifikuje sporazum samo ukoliko Makedonija načini odgovarajuće ustavne izmjene. Bez njih dogovor je, što se tiče Grčke, propao. A onda nema ništa ni od brzog prijema u NATO ni od početka pregovora sa EU.