Špigel: Počela je završna igra za globalno blagostanje

„Može biti da je završna igra počela. Već decenijama se nagomilavaju problemi koji sada prijete da izbiju na površinu i stvore globalni ekonomski problem - u posljednjoj igri za globalni prosperitet. Na neki način, sada na naplatu stiže račun ekonomskog kursa proteklih 40 godina. Uvijek je bilo jasno da bi taj put mogao da se završi visokom inflacijom. Možda su nas pandemija i rat približili ovoj završnici."

Ovim citatom Klaudija Borija, glavnog ekonomiste Banke za međunarodna poravnanja sa sjedištem u Bazelu, odnosno Centralne banke centralnih banaka, počinje kolumna u Špigelu, čiji je autor Henrik Miler, ekonomski ekspert i profesor za ekonomsko-političko novinarstvo na Tehničkom univerzitetu u Dortmundu.

Krizni ekonomski samit u Vašingtonu

Miler navodi da su na stolu zaista veliki scenariji ekonomske krize: Narednih dana u Vašingtonu se okupljaju lideri svjetske privrede na jesenjem zasjedanju Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke - od ponedjeljka razni stručnjaci i bankari, a od srijede i ministri finansija i guverneri centralnih banaka. U suštini, radi se o tome kako da se izbjegne najgore – odnosno završnica u kojoj ne samo da inflacija ludi i padaju berze, već svijet potresaju i glad, socijalni nemiri i drugi međunarodni sukobi.

On u tekstu navodi kako je šefica MMF-a Kristalina Georgijeva pokušala da pripremi publiku za tešku fazu, ocijenivši da prvo prijeti pad međunarodne privrede. Jer zemlje koje zajedno imaju trećinu globalnog ekonomskog učinka, klize u recesiju. Pa čak i tamo gdje postoji ekonomski rast, osjećaće se kao ekonomska kriza jer će realni dohodak opadati, a cijene će rasti. U takve zemlje vjerovatno spada i Njemačka, to će se čuti iz Vašingtona ovih dana.

Ali, Miler kaže da će kriza mnogo teže pogoditi siromašne zemlje. „Već mjesecima divlja međunarodna dužnička kriza. Četvrtina novoindustrijalizovanih zemalja i više od 60 odsto zemalja u razvoju su prema podacima MMF-a ili platežno nesposobne ili su akutno ugrožene zbog mogućeg bankrota. Hrana je skupa; energija dijelom nedostižna, između ostalog jer Njemačka i ostatak Zapadne Evrope kupuju sve raspoložive količine tečnog gasa na tržištu", piše Miler.

Prezaduženi države, firme, građani

„Pošto su sistemske suprotnosti između Zapada i autoritarnih država kao što su Kina, Rusija ili Saudijska Arabija sve izrazitije, jedva da ima zajedničkih tačaka na kojima bi se gradila zajednička rješenja – to je drugačije u odnosu na finansijsku krizu 2008. ili 2009.", konstatuje Miler.

A onda kaže da stanje jeste teško, ali se pita nije li izraz „završna igra" pretjeran.

Miler podsjeća da je svjetska privreda decenijama funkcionisala uz smanjivanja kamata, što po sebi nije loše. Ali naličje tog trenda je prema MIleru – gigantsko gomilanje dugova. Zaduženi su i države i građani i firme. Miler navodi da je iznos ukupnih svjetskih dugova tri i po puta veći od ukupnog svjetskog ekonomskog učinka.

Gomilanje dugova je bilo jeftino, zbog niskih kamatnih stopa, a do 2008. i finansijske krize bilo je i naročito brzo. Nastavilo se i poslije te krize i mnogi su vjerovali da će tako i ostati, kaže Miler.

„Sada na naplatu stiže račun. Njemačka je u tom pogledu poseban slučaj: Zaduženje je umjereno. Ali to samo uslovno pomaže otvorenoj ekonomiji, jer njeni partneri u Evropi i širom svijeta imaju sasvim drugačije probleme. Ako Klaudio Borijo bude u pravu sa svojom slutnjom završne igre, to neće značiti ništa drugo nego dugotrajno redukovanje pretjerivanja iz četrdesetogodišnje epohe sve jeftinijih kredita, koja je iza nas”, kaže Miler.

On navodi i da su precijenjene odnosno naduvane praktično sve vrijednosti imovine - od nekretnina, preko akcija, skupih vina, autorskih prava na hitove, a lista je prema njemu beskonačna. To Miler naziva „mega-mjehur".

Počinje era pravih nestašica

Globalizacija, energija, demografija - višedimenzionalni preokret trenda suočava svjetsku ekonomiju sa novom realnošću. Mogućnosti proizvodnje više ne rastu kao obično. Nema više neograničene ponude. Sada počinje era pravih nestašica.

Ove ograničene mogućnosti su trenutno suočene sa naduvanom državnom potražnjom u vidu programa ekonomskih stimulacija vrijednih milijarde. Manje ponude, više potražnje - nije ni čudo što je inflacija toliko porasla.

Henrik Miler objašnjava da su velike nacionalne banke povećale kamatnu stopu i da će je i dalje povećavati dok ne priguše inflaciju, uz opasnost da izazovu svjetsku recesiju. On podsjeća da su i povećane kamatne stope još uvijek ispod nivoa inflacije. „Što je fragilnija nacionalna ekonomija, to joj je potrebnija veća kamatna stopa. To je veoma tvrd scenario. Možemo li to izdržati", pita se Miler.

Miler upozorava da bi takvo naglo kočenje dovelo do velikih poremećaja na finansijskim tržištima koji se mogu završiti džinovskim finansijskim krahom.

Kako izbjeći najgore?

„Na jesenjem samitu MMF-a i Svjetske banke mora da se radi na tome da se spriječi takav haotičan globalni krah, kako bi se omogućila postepeno, uređena razgradnja arhitekture dugova, sa otpisivanjem dugova za siromašne zemlje, opreznom finansijskom politikom u bogatijim zemljama i zaštitnim mjerama protiv napada panike na berzama", kaže Miler.

Autor navodi negativan primjer Velike Britanije u kojoj je vlada u isto vreme najavila povećanje izdataka i smanjnje poreza, što je značilo dalje povećanje ionako velikih državnih dugova, a i drastičnog pada funte, pa je britanska centralna banka morala da interveniše kako bi spriječila propast penzionih fondova. „Pritom bi nacionalna banka u Londonu morala da smanji inflaciju. A sada ju je vlada faktički prisilila da radi suprotno. Samo da se zna: to je Velika Britanija, nekadašnja svjetska sila i nosilac nekadašnje svjetske valute, britanske funte", navodi Miler i na kraju kaže:„Završna igra je upravo počela - ishod je neizvjestan”.

Priredio: Dragoslav Dedović

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu