Zvijezda koja je značila smrt

Davidova zvijezda prvobitno nije značila stigmatizaciju, niti je bila isključivo jevrejski simbol. I pored toga, ta zvijezda je poslije vremena nacionalsocijalizma u Njemačkoj povezivana sa holokaustom. Jevreji su poslije donošenja rasističkih Nirnberških zakona 1935. sve više isključivani iz društvenog života. Ti zakoni precizno su regulisali ko je bio punokrvni Jevrejin, polujevrejin, jevrejski mješanac prvog ili drugog stepena ili ko važi kao Jevrejin. Većina takvih ljudi kasnije je morala da nosi zvijezdu.

„Učiniti vidljivim unutrašnje neprijatelje“

Još prije rata, Rajnhard Hajdrih, šef glavnog bezbjednosnog ureda Rajha, tražio je mogućnost da se „unutrašnji neprijatelji Njemačke“ nekako učine „vidljivim za čitav svijet“. Ubrzo poslije noći pogroma u novembru 1938, kada su svuda u Njemačkoj gorile sinagoge i uništavane jevrejske radnje, Hajdrih je napisao: „Svaki Jevrejin bi u skladu sa Nirnberškim zakonima morao da nosi posebnu oznaku. To je mogućnost koja olakšava mnoge druge stvari“. Tako je nacionalsocijalistima kasnije bilo mnogo lakše da nalaze Jevreje i transportuju ih u koncentracione logore. I tako je bilo ne samo u Njemačkoj.

Još kada je počinjao rat, u septembru 1939. u okupiranoj Poljskoj, Jevreji koji su tamo živjeli morali su da na ruci nose bijelu traku sa plavom zvijezdom. I u drugim okupiranim zemljama, jevrejsko stanovništvo imalo je obavezu da se tako obilježava.

Hitler je najprije oklijevao

Prije rata, režim još nije htio da uvodi tu mjeru. Čak se i kod Adolfa Hitlera moglo vidjeti taktičko odugovlačenje kada je pred funkcionerima NSDAP rekao: „O problemu obilježavanja se razmišlja oko dvije do tri godine i jednog dana će to – ovako ili onako – biti sprovedeno. [...] Za to treba imati nos i osjetiti: šta mogu da radim? Šta ne mogu da radim?“ Dakle, još je pokazivao nekakvu spremnost na kompromise, bojeći se suviše žestoke reakcije inostranstva.

No, kada je počeo rat, prestala je svaka uzdržanost. Ministar propagande Jozef Gebels je 1941. podsjetio Hitlera na ideju o obilježavanju Jevreja, i krajem avgusta je za to dobio i dozvolu. Prvog septembra 1941, donijet je policijski ukaz koji je stupio na snagu.

On je regulisao sve pojedinosti: „šestokraka zvijezda veličine dlana, žute boje, sa crno izvučenim konturama, i natpisom „Jevrejin“ mora da se nosi vidljivo na lijevoj strani grudnog dijela odjeće, za koji mora biti zašivena“. Ukaz je važio za sve jevrejske građane starije od šest godina. Jevrejima je bilo „zabranjeno da se u javnosti pojavljuju bez jevrejske zvijezde.“ Onaj ko bi pokušao da pokrije zvijezdu tašnom, reverom mantila ili šalom, morao je računati na žestoke kazne Gestapoa koji je nadzirao vidljivo nošenje zvijezde.

Izolacija. Diskriminacija. Kontrola.

Jevreji su bili očajni. Romanista i pisac Viktor Klemperer poticao je iz jevrejske porodice, ali je još prije Prvog svjetskog rata postao protestant. No, to nije interesovalo nacionalsocijaliste – za njih je ostao Jevrejin. Klemperer je 1935. godine izgubio profesorsko mjesto u Drezdenu i poslije toga je morao da nosi i zvezdu. U svom dnevniku (koji je kasnije postao poznat) napisao je: „Juče, kada je Eva zašila jevrejsku zvezdu, dobio sam napad očajanja. I Evini živci su bili na izmaku [...] Ja sam bio slomljen, nisam mogao da se priberem.“

Inge Dojčkron, koja je preživela holokaust, na jednoj komemorativnoj svečanosti u Bundestagu je rekla: „Većina Nijemaca, koje sam sretala na berlinskim ulicama, skretala je pogled kada bi ugledala zvijezdu, ili je gledala kroz mene, ili se okretala na drugu stranu. [...] Zvijezda je za nas značila diskriminišuću izolaciju“.

Priprema za holokaust

Obilježavanje je bilo samo priprema za ono što su nacisti zvali „rješenjem jevrejskog pitanja“: uništenje. Jevreji ne samo što su morali da nose zvijezde, već nisu smjeli i da napuštaju okrug u kome žive bez dozvole. Tako je izgledala savršena priprema za holokaust. Nije slučajno što je deportacije u logore smrti počela samo mjesec dana kasnije, u oktobru 1941. Viktor Klemperer i Inge Dojčkron su preživjeli. Milioni drugih – nisu.