Zona interesa: zvuk užasa

Tupi zvukovi prate porodicu koja odlazi na spavanje. Zujanje, šištanje i lupanje – zvuci su fabrike koja proizvodi dan i noć. Samo: ova fabrika ne proizvodi robu, ona proizvodi leševe. Porodica koju danonoćno prati ova buka je porodica Rudolfa Hesa (Hoess), komandanta nacističkog koncentracionog logora Aušvic.

Njihova kuća je tik uz zidine logora, a iz idilične bašte vide se dimnjaci iz kojih se diže gust dim. Noću liže plamen. Djeca se igraju u bašti, iza zidova laju psi, viču stražari, vrište izmučeni logoraši, puca se. Ljeto je 1943. godine, krematorijumi u Aušvicu su počeli da rade prije nekoliko nedjelja i sada rade danonoćno.

Užas ostaje iza zidova

S ove strane zida, Hedvig Hes (Hedwig Höß), koju igra njemačka glumica Sandra Hiler (Hüller) nominovana za Oskara, održava svoju rascvjetanu baštu i pokazuje svojoj bebi cvijeće.

Kada je posjeti majka, ona joj kaže da želi da posadi lozu uz zid logora, „onda to više nećemo morati da gledamo". Ovo je jedna od rijetkih scena u kojima se pominje ili komentariše komšiluk. U suprotnom, ono što se dešava iza zida se ignoriše i zataškava. Samo jednom užas obuzima porodicu: dok se kupaju u rijeci, "taticu" Hesa i njegovu djecu iznenadi bujica pepela iz krematorijuma. Poslije toga su djeca gotovo očajnički ribana i čišćena u kadi.

Idila uz zidine koncentracionog logora prijeti da se rasprši kada Hes treba da bude prebačen u Berlin. Hedvig definitivno želi da ostane sa djecom u svom samostvorenom raju - sa ili bez muža.

Nemilosrdna efikasnost

Rudolf Hes, koga igra Kristijan Fridel (Christian Friedel) je tih čovjek, svjestan svojih obaveza, koji savršeno kontroliše svoje emocije. On se s ljubavlju brine o svojoj savršenoj porodici, vraća ćerku koja hoda u snu u krevet, čita bajke svojoj djeci, mazi konja i odlazi na jahanje sa svojim najstarijim. Zatim preuzima svoje dužnosti u logoru i nastavlja dalje istrebljenje tamošnjih Jevreja - oštro, nehumano i nemilosrdno efikasno.

Karmin ubijene Jevrejke

Film „Zona interesa” ne postavlja pitanje o Hesovom karakteru. On postavlja pitanje kako je moguće da ljudi žive u neposrednoj blizini fabrike ubijanja i ignorišu svaki osjećaj onog šta se dešava iza zidova.

Glumac Kristijan Fridel izjavio je za onlajn magazin „Filmstarts“: „Činjenica je da su ljudi tako živjeli. Mislim da su ove dimenzije potiskivanja koje bi bile moguće u svima nama – iz bilo kojih razloga – upravo to ogledalo u kojem se ogledamo u filmu."

Ovaj mehanizam represije posebno je očigledan u scenama u kojima se jedno od djece igra sa izbijenim zlatnim zubima, zatvorenik đubri cvijeće u Hesovom vrtu pepelom spaljenih ili Hedvig Hes koja proba bundu koja je pripadala ubijenoj Jevrejki. U torbi pronalazi ruž i stavlja ga. Nije je briga što je jedna od žrtava ubistva njenog muža posljednja osoba koja je njome bojila usne.

Sami pred kamerama

Snimanje je bilo neobično za ljude koji su radili na filmu. Kuća i bašta su bili opremljeni kamerama, a iza njih nije bilo kamermana. Sve se kontrolisalo i posmatralo iz kampera, glumački ansambl je djelovao sam. Glumci nikada nisu tačno znali kada i u kom kadru ih snimaju. Pored toga, skoro da nema krupnih planova likova, a ova distanca daje filmu gotovo karakter dokumentarca.

Dijalog često djeluje improvizovano; Neke razgovore zaista ne razumijete, što nije gubitak - uglavnom je to bezopasno brbljanje. Osim kada Hedvig Hes napomene da odjeća ubijenih, koju porodica prisvaja kao nešto što se podrazumijeva, mora da se prekroji jer je preuska.

Zvuk prenosi užas

Reditelj Džonatan Glejzer (Jonathan Glazer) je ovim filmom uspio da prikaže Holokaust drugačije nego što je predstavljan ranije. Zato što se namjerno uzdržava da slikama pokaže kakva se zvjerstva dešavaju iza zidova. On to prepušta zvuku. Sveprisutnim zvucima logora za istrebljenje nisu potrebne slike da bi prenijele užas. Gotovo da nema muzike. Zvukovi, koji se u filmu koriste veoma štedljivo, elektronski su i izuzetno brutalni.

Kada se ekran na kraju zacrni, čuje se neka vrsta hora, bolno glasna, disharmonična, destruktivna, brutalna – čisti teror, a ipak napravljen od strane ljudi.

„Zona interesa“ je već osvojila brojne nagrade, uključujući i Veliku nagradu žirija na Filmskom festivalu u Kanu 2023. A nominovan je za pet Oskara, koji će biti dodijeljeni u Los Anđelesu 10. marta 2024: najbolji film, najbolji film na stranom jeziku, najbolja režija, najbolja adaptacija scenarija i najbolji zvuk.

„Zona interesa" je surov, važan i nevjerovatno dobar film, o kome glumac koji igra Hesa, Kristijan Fridel kaže: „Kada pogledam u kakvom vremenu živimo, koliko je film aktuelan, srećan sam što smo ga snimili".

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu