Zemlje u ubrzanom razvoju prepolovile zaduženje

U devedesetim godinama prošlog stoljeća, skoro svaka od deset najvećih zemalja u ubrzanom razvoju je bar jednom prošla kroz tešku finansijsku krizu. Prva je bila Indija. Tamo su,u periodu između 1989. i 1991. godine, povećani državni izdaci i smanjena količina poreznih prihoda doveli do ekonomske i finansijske krize sa uobičajenim simptomima: visoka inflacija, rastući državni dug. Povlačenje stranog kapitala i manjak deviznih fondova osigurali su da se kreditni rejting zemlje spusti na skoro bezvrijedni nivo.

Meksička vlada u decembru 1994. godine više nije mogla održati kurs pesosa u odnosu na američki dolar, što je dovelo do opće krize povjerenja. Posljedica toga bilo je masivno povlačenje stranog kapitala. Nedostatak kapitala je zatim stvorio poteškoće meksičkim preduzećima, što je rezultiralo općom ekonomskom krizom, takozvanom tekila-krizom.

Koreja i Indonezija su 1997. godine imale poteškoće, a 1998. Rusija i Brazil. Državni bankrot Argentine 2001. godine bio je najveća dotad zabilježena obustava plaćanja. Zaključak: od deset najvećih zemalja u ubrzanom razvoju, koje se u stručnom žargonu nazivaju EM-10, u posljednjoj deceniji prošlog stoljeća samo Kina i Saudijska Arabija su uspjele izbjeći veće finansijske krize.

To je sve prošlost

Ali sve to je prošlost, jer: "Zbog jako poboljšane eksterne i javne dužničke pozicije, krize državnog duga i platnih bilanci u deset najvećih tržišta u razvoju su prošlost", rezimira Markus Jeger (Jäger), koji je istražio dužničke pozicije tih zemalja za Deutsche Bank Research. "Državni dug EM-10 zemalja se od 2000. godine prepolovio u prosjeku sa 50 na 25 posto BDP-a. Nasuprot tome, zaduženje G7-zemalja je u međuvremenu poraslo sa skoro 80 na skoro 120 posto BDP-a", navodi Jeger.

Na primjer, Indonezija i Saudijska Arabija su zabilježile smanjenje svojih dužničkih kvota sa 95 odnosno 87 posto BDP-a na 25 odnosno osam posto. Iako su Brazil i Indija sa skoro 70 posto najzaduženije EM-10 zemlje, to je još uvijek daleko ispod prosjeka industrijalizovanih zemalja. Osim toga, obje zemlje su skoro u potpunosti zadužene u sopstvenoj valuti, većinom kod domaćih ulagača. To ove države čini mnogo manje zavisnim o nepravilnim kolebanjima stranih tržišta kapitala.

Bolje integrisani

Inostrana ekonomska pozicija EM-10 zemalja se enormno poboljšala. "Prosječni neto strani dug se smanjio sa preko 30 posto BDP-a devedesetih godina na trenutno manje od deset posto", izračunao je zaposlenik DB-Researcha, Markus Jeger. "EM-10 zemlje su trenutno mnogo više integrisane u svjetsku ekonomiju nego prije deset godina", kaže Jeger.

Druga strana medalje: snažno uključivanje zemalja u ubrzanom razvoju "učinilo ih je i osjetljivijim na vanjske šokove, kao što su pokazale, međunarodna finansijska kriza 2008. godine i sadašnja kriza u eurozoni", kaže Jeger. Ipak, poboljšani ekonomski okviri su za ove zemlje stvorili mnogo veći ekonomsko-politički prostor djelovanja. "Većina zemalja bi sad mogla reagovati na šokove u rastu provođenjem anticiklične politike." To je zbog toga što umjerene državne dužničke kvote ovim zemljama dozvoljavaju ne samo da izbjegnu smanjivanje budžeta u slučaju potencijalne krize, već i da izdvoje novac za privrednu pomoć, ukoliko je potrebno.

Jegerov zaključak: "Veća tržišta u razvoju bilježe znatna poboljšanja svog finansijskog stanja – u odnosu na industrijalizovane zemlje, ali i sveukupno." Zemlje skupine G7 prema trenutnim prognozama trebale bi sredinom decenije dostići najveći nivo, približno šest puta veći od nivoa zemalja skupine EM-10. Iako je jača integracija u svjetsku ekonomiju povećala njihovu osjetljivost na vanjske privredne i finansijske šokove, zemlje u razvoju su zahvaljući svojoj znatno boljoj finansijskoj poziciji manje podložne krizama kakve su osamdesetih i devedestih još bile uobičajene.

Autori: Melina Borčak / Rolf Wenkel

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić