Zašto Vučić putuje u Zagreb?

S jedne strane se čuje da Vučić nije dobrodošao u Zagrebu, a u Beogradu srpskog predsjednika najbliži saradnici savjetuju da tamo ne odlazi. Stoga je nepodijeljeno mišljenje analitičara u Beogradu da je jedina stvar koja odnose Srbije i Hrvatske drži na koliko toliko pristojnom nivou samo pritisak Zapada, koji po njima i stoji iza ovog susreta na visokom nivou.

Srbija i Hrvatska- omiljeni neprijatelji

Postoje, naravno, i oni koji smatraju da je potrebno razgovarati - i tome se svakako ne može ništa zamjeriti - ali ostaje činjenica da iza svega toga ne stoji iskrena želja srpske i hrvatske strane za normalizacijom odnosa. „Ne vidim nikakvu želju sa obje strane da se razriješe nesporazumi, slaže se sa takvom ocjenom za DW i Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku. Poslije svega što se desilo proteklih godina ne vidim želju i namjeru da se suštinski nešto riješi, jer bi se onda prosto izgubio teren da se stiču laki, jeftini i populistički predizborni poeni; kad god su neki izbori u obje države vi imate takve priče. Jer, kada svoju politiku gradite na nacionalizmu i populizmu, i na stalnoj ugroženosti države i naroda, vama nije u interesu da izgubite 'omiljene neprijatelje', da tako kažem. A čak da takva namjera i postoji, to se ne može riješiti jednom posjetom već svakodnevnim radom".

Veći profit za Vučića?

Atmosfera u odnosima između dvije zemlje nije najbolja, i tu činjenicu za DW ističe i Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam. Zato se po njegovim riječima i ne može previše očekivati od Vučićeve posjete Zagrebu, jer „prije svega nije stvoren ambijent u kome se mogu postići neki dobri rezultati. Bez obzira šta kaže predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, ta posjeta je očito planirana nakon pritiska Brisela, možda i Vašingtona, a u prilog tome ide i činjenica da je hrvatski premijer Andrej Plenković o njoj maltene saznao iz medija. Mislim da će ovo stoga biti još jedna protokolarna posjeta, nakon koje će se nastaviti sa razmjenom oštrih riječi između Beograda i Zagreba. Ako bi se mjerila konkretna politička korist od predstojeće posjete, Popov smatra da će od nje mnogo više profitirati Vučić”.

Ratna odšteta (ni)je tema

Dosta pažnje je u Beogradu izazvala i izjava hrvatskog premijera Plenkovića, koji napominje kako bi se na dnevnom redu predstojeće posjete mogla naći i tema ratne odštete koju bi Srbija trebalo da isplati Hrvatskoj. Srpski predsjednik Aleksandar Vučić je, navodno, bio šokiran takvim izjavama, i poručio da bi Hrvatskoj bilo bolje da o tome ne govori. Uslijedile su i razne novčane kalkulacije, pa tako beogradski mediji prenose da je Hrvatska tu odštetu od Srbije procijenila na 32 milijarde evra, a Srbija smatra da bi zbog oduzete privatne imovine i stanova, neisplaćenih penzija, deviznih uloga, imovine Srpske pravoslavne crkve (SPC) i imovine preduzeća, Hrvatska Srbiji morala da isplati čitavih 40 milijardi evra.

Dragan Popović ipak smatra da to gotovo sigurno neće biti tema razgovora u Zagrebu. „To je tema koja sada služi samo tome da premijer Plenković dobije neki poen u odnosu na predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. Da bi ta tema uopšte došla na dnevni red, moralo bi prije toga mnogo da se uradi što se tiče osvrta na rat, prognane ljude i ratne zločine. A da ne govorimo o tome da ne postoji nikakav pravni osnov po kome bi Hrvatska ili Srbija mogla tražili nekakvu ratnu odštetu".

Vulin priča što Vučić misli

Retorika uoči ove posjete svakako ne obećava. Hrvatski mediji pišu o posjeti „četnika Vučića", a srpski ministar odbrane Aleksandar Vulin savjetuje predsjedniku Srbije da ne ide u Zagreb, jer ga „tamo na trgovima čekaju ustaše, i da će mu se desiti nešto slično kao i u Srebrenici". Sam Aleksandar Vučić očekuje da će posjeta doprinijeti smirivanju tenzija, ali to ipak nije otklonilo ključnu dilemu: da li su poruke Hrvatskoj ono što govori Vučić, ili ono što govori Vulin?

„Mislim da je svima u Zagrebu jasno da Vulin priča ono što Vučić misli, ali što ne smije da kaže", ocjenjuje Dragan Popović. Sada je samo pitanje da li Zagrebu više odgovaraju pomirljivi ili ovi maltene ratnohuškački tonovi? To opet zavisi od hrvatske unutrašnje politike, a ja se bojim da vladi HDZ-a više uhu prija ono što govori Vulin ili što pišu srpski tabloidi".

Čitavu tu Vulin retoriku Popović takođe vidi kao dio neiskrenosti političkog vrha Srbije da se zaista poprave odnosi. „Sa jedne strane imate izjavu predsjednika Vučića kako tamo ide da razgovara u prijateljskom tonu, a sa druge strane funkcioneri SNS-a daju huškačke izjave, i mediji koji su pod direktnom kontrolom vlasti svakog dana šire antihrvatsku histeriju", naglašava Popović.

Moratorijum je nepotreban

Kao neku vrstu rješenja, koje bi možda prekinulo taj začarani krug međusobnih optužbi, Aleksandar Popov vidi eventualni pokušaj srpske strane da se uzdrži da reaguje na svaku neugodnu poruku koja dođe iz Zagreba. „Mislim da bi time Srbija bila na dobitku, kaže Popov, i na kraju bi i hrvatski čelnici vidjeli da je to neproduktivno. Na kraju krajeva, Hrvatska je članica EU i već je dobila ukor iz Brisela zbog radikalizacije političke scene, rehabilitacije ustaštva, i zavade sa skoro svim susjedima iz bivše Jugoslavije. Ali, na žalost, takva retorika kao da je dobro gorivo za obje strane".

Prijedlog predsjednika Srbije da se uvede moratorijum od šest mjeseci na teme iz prošlosti između dvije zemlje Dragan Popović komentariše primjedbom da bi se taj moratorijum završio tačno 4. avgusta. „Nije nama potreban moratorijum, dodaje Popović, već upravo suprotno- da se otvore sve teme i da se o njima iskreno razgovara. Prije svega, da se prošlost osvijetli i da se posljedice prošlosti koliko je god moguće saniraju. Najgore što možemo da uradimo je da izmislimo sad nekakav moratorijum i da gurnemo pod tepih sve ono što muči građane i Srbije i Hrvatske".