Ogromno nalazište mrkog uglja Garzweiler u zapadnoj Njemačkoj već je progutalo oko 20 sela. Poput tumora, koji se širi na plodnom poljoprivrednom zemljištu, monstruozni bager sa svojom rotirajućom rušilicom odnosi svoju posljednju žrtvu.
Nakon duge bitke, svi stanovnici skromnog seoceta Lützerath, prodali su svoje kuće i posjede njemačkom gigantu za proizvodnju energije RWE-u. Posljednji uporni stanovnik otišao je tek prije nekoliko sedmica. Ali samo selo je postalo simbol. Aktivisti strahuju da će njegovo uništenje biti licenca za iskopavanje 280 miliona tona lignita ili mrkog uglja, koji se nalazi u zemlji i ističu kako ova vrsta uglja najviše zagađuje čovjekovu okolinu.
Stotine klimatskih aktivista proveli su dvije godine uspostavljajući blokadu sela Lützeratha, kako bi se pripremili za ovaj trenutak. Po principu „uradi sam" uspostavili su utvrdu i posljednju liniju odbrane protiv uništavanja sela i širenja rudnika dubokog 200 metara, koji su gledali iz svojih kućica na drvetu.
Iako bi se moglo raspravljati o svrsishodnosti polivanja supom umjetničkog remek-djela kako bi se skrenula pažnja na vanrednu situaciju sa zagrijavanjem planete Zemlje, klimatski pokret predvođen mladim ljudima sada se bori na prvoj liniji fronta kako bi ograničio porast temperature na 1,5 stepeni Celzijusa – taj mitski cilj Pariškog klimatskog sporazuma koji je možda već izašao iz okvira ostvarljivosti.
Nakon što su spasili obližnju šumu Hambach i nekoliko drugih sela na rubu Garcweilera, klimatski aktivisti su mislili da mogu ostati u Lützerathu i odgoditi „egzekuciju". To su uradili tokom najtoplijeg ulaska u Novu godinu u istoriji.
Dok su odredi policije sa štitovima, opremljeni za suzbijanje nereda, okružili Lützerath i povremeno se sukobljavali sa braniteljima klime, bilo je ohrabrujuće gledati kako je svijet konačno primijetio ovo posljednje uporište na ivici ambisa.
Iskopavanje uglja koji Njemačkoj nije potreban
Branitelji Lützeratha s pravom se osjećaju izdanim od strane njemačke stranke Zelenih, koja je sada dio vladajuće koalicije. Šef Zelenih i ministar ekonomije odgovoran i za klimu, Robert Habeck, dao je zeleno svjetlo da se selo sravni sa zemljom nakon što je RWE pristao na postupno odustajanje od energije na ugalj do 2030. — osam godina prije zadatog roka. Za kompromis je okrivio rat i energetsku krizu, nakon što je već reaktivirao nekoliko termoelektrana.
Ali Habeck je time stavio na kocku njemačke klimatske ciljeve. Selo Lützerath je poput trojanskog konja. Postoji opravdana zabrinutost da će RWE kao najveći evropski zagađivač sada intenzivirati svoju eksploataciju uglja prije postupnog izlaska iz termoenergije – što znači da emisije CO2 zapravo neće biti smanjene. I ne zaboravimo da je RWE tužio vladu Holandije od koje traži milijarde eura jer se usudila odustati od uglja i ograničiti profit njemačkog koncerna.
Činjenica da Njemačkoj nije ni potreban ugalj iz Lützeratha čini proširenje rudnika još većom uvredom za klimatski pokret.
Nedavna studija Tehničkog univerziteta u Berlinu i Evropskog univerziteta u Flensburgu jedna je od nekoliko, koja je zaključila da Njemačka ima dovoljno drugih rezervi uglja da nadoknadi gubitak Putinovog gasa. U svakom slučaju, ugalj iz Lützeratha neće biti korišten kako bi se riješio trenutni nedostatak energije.
Energetska kriza ne opravdava kompromis
Mediji i dalje nastavljaju klimatskim aktivistima postavljati jedno te isto pitanje, koje otprilike glasi: To je samo jedno selo, zašto ne otići i prihvatiti kompromis, nakon toga će ionako sve prestati?
Ali, s obzirom na to da će temperature porasti za najmanje 2,5 stepena, jer se ne mogu ispuniti ciljevi Pariškog sporazuma o smanjenju emisija štetnih gasova, više nema mjesta za kompromis.
Kako se ukrajinski rat odugovlači na neodređeno vrijeme, vlade više ne mogu koristiti energetsku krizu kako bi opravdale ekspanziju fosilnih goriva koja ubija klimu. Zbog toga se hiljade demonstranata iz cijele Njemačke i šire okupilo u Lützerathu u nedjelju - i doći će ponovo ovog vikenda.
Dok su stajali na tankom komadiću zemlje između 900 godina starog seoceta i strmine Garzweilera, povukli su liniju u pijesku od uglja. Ako izdrže još nedjelju dana i dobiju pojačanje i globalnu medijsku pažnju, selo - koje stoji na putu poslednjem prinošenju žrtve u sferi fosilnih goriva - zaslužuje da preživi.
Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu