1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Zašto ljudi rizikuju živote da bi spasili svoje kuće?

Louisa Wright
24. juli 2021

Unatoč naredbama za evakuaciju, neki ljudi odluče ostati i braniti svoj dom tokom ekstremnih vremenskih prilika. Zašto to čine?

https://p.dw.com/p/3xq8N
Das haus von Jack Egan und Cath Bowdler steht in Flammen
Foto: Jack Egan

U decembru 2019. Jack Egan gledao je kako njegov dom plamti. Bilo je to u australijskom naselju Rosedale.

Unatoč naredbama vlasti za evakuaciju, on i njegova partnerica Kath odlučili su ostati i braniti svoj dom od požara. Egan je imao neko iskustvo sa šumskim požarima i mislio je da se imovina može spasiti.

"Definitivno je na vaš vlastiti rizik ako ostanete - i ne očekujte da vam itko dođe i pomogne", rekao je Egan za DW.

Odluka da ostanu i brane dom pomoću vatrogasne pumpe i crijeva bila je dio Eganovog plana protiv požara. No kad je njegovu kuću zahvatio plamen (naslovna fotografija), a vrućina postala prevelika, bio je prisiljen prestati braniti svoj dom i skloniti se u na vatru više otpornoj kući svog susjeda.

"Ne volim izraz borba protiv vatre jer zvuči kao da se protiv nje možete boriti", kaže Egan. "Zapravo ne možete, možete upravljati svojim preživljavanjem i možda usmjeriti put vatre samo ako imate buldožere." 

Jack Egan
Jack Egan pred ostacima svoje kuće u AustralijiFoto: Jack Egan

U ekstremnim vremenskim prilikama, poput poplava, uragana i požara, neki će ljudi ostati braniti svoje domove unatoč upozorenjima na evakuaciju. To je izbor koji će sve više i više ljudi biti prisiljeno napraviti jer se zemlja zagrijava.

"Kuća se doista gotovo ne razlikuje od onoga što smo mi", kaže Frank McAndrew, socijalni psiholog i profesor psihologije na Knox Collegeu u SAD-u. "To je jedino mjesto na svijetu nad kojim navodno imamo kontrolu, niko drugi ne može čak ući tamo bez našeg dopuštenja", kaže on.

Za mnoge ljude dom je više od skloništa. To je njihov siguran prostor, mjesto koje su sami uredili, ispunjeno predmetima koji ih povezuju s njihovom prošlošću i gdje su nastala sjećanja.

"To je spremište svih stvari koje vas čine onim što jeste", kaže McAndrew za DW.

Zašto ljudi ostaju?

Mnogo je razloga zašto se netko ne bi mogao evakuirati unatoč ozbiljnom riziku za svoj život. Ovisno o vrsti opasnosti, savjet bi mogao biti čak i ostati u kući.

Kompletna egzistencija nekih ljudi vezana je za njihove domove. Osiguranje za štetu uzrokovanu ekstremnim vremenskim prilikama nekima može biti preskupo, dok drugima koji žive u rizičnim područjima može biti teško, a ponekad čak i nemoguće pronaći tvrtku koja će osigurati njihovu imovinu.

Jedna od lekcija naučenih iz uragana Katrina- uragana kategorije pet koji je 2005. pogodio SAD i usmrtio više od 1800 ljudi - bila je da neki ljudi nisu bili voljni ostaviti svoje kućne ljubimce. To je dovelo do stvaranja područja za evakuaciju specijalno za životinje.

U nekim slučajevima, poput julskih poplava u sjevernoj Europi, upozorenja koja stignu prekasno ili uopće ne omogućavaju ljudima da donesu odluku. U tim bi situacijama možda čak bilo sigurnije da ljudi ostanu u svom domu, kaže Sarah McCaffrey, socijalna znanstvenica iz Istraživačkog centra Rocky Mountain pri Šumarskom uredu američkog Ministarstva poljoprivrede.

Neki ljudi ostaju jer imaju posao koji žele spasiti ili vjeruju da mogu zaštititi svoj dom.

Slično je uočenu u istraživanju u kojemu su proučavani ljude koji žive u tri obalna područja sklona ciklonima u Bangladešu.

Kada cikloni pogode otok Mazer Char, kao što je to učinio ciklon Sidr 2007. godine, neki su si ljudi mogli priuštiti da napuste svoju kuću i stvari jer ciklona nije utjecala na njihovu prehrambenu sigurnost, kaže Sonja Ayeb-Karlsson, viši istraživač u mobilnosti, klimatskih promjena i prosperiteta na Sveučilišnom institutu Ujedinjenih naroda za okoliš i ljudsku sigurnost. No drugi su smatraju da će taj gubitak imovine ugroziti njihov opstanak jer neće moći osigurati hranu za svoje obitelji, dodaje ona. 

U nekim slučajevima, poput julskih poplava u sjevernoj Europi, upozorenja koja stignu prekasno ili uopće ne omogućavaju ljudima da donesu odluku.
U nekim slučajevima, poput julskih poplava u sjevernoj Europi, upozorenja koja stignu prekasno ili uopće ne omogućavaju ljudima da donesu odluku.Foto: Michael Probst/AP Photo/picture alliance

"Ribar koji je uložio svoju životnu ušteđevinu u svoje ribarske mreže ili čamac možda neće osjećati da ih može ostaviti iza sebe", kaže Ayeb-Karlsson za DW.

Suočavanje s neizvjesnošću

U godinu i pol dana od početka pandemije, mnogi se ljudi suočavaju s nekom vrstom neizvjesnosti: rizikom da se zaraze virusom korona, čekanjem dok se voljeni bore s bolešću u bolnici ili se pitaju kada će im biti dozvoljeno da se vrate u svoju domovinu.

Prvo što svi čine kako bi se pokušali nositi s neizvjesnošću jest smanjiti je tražeći više informacija, kaže sociolog McCaffrey.

Iako se može činiti da ljudi ne slušaju upozorenja vlasti, McCaffrey je rekao da ljudi obraćaju pažnju na službene znakove. Samo će se neki ljudi poslužiti vlastitom prosudbom.

Odluke ljudi u ekstremnim vremenskim prilikama vođene su njihovom percepcijom rizika - subjektivnim prosuđivanjem o tome koliko je vjerojatno da će se nešto dogoditi i koliko će loše biti.

McCaffrey je vodeći autor studije iz 2017. objavljene u časopisu Risk Analysis, koja je proučavala što utječe na čovjekovu odluku da odgovori na naloge službene evakuacije zbog šumskih požara.

Studija je pokazala da dok se većina ljudi oslanjala na službene znakove poput naredbi za evakuaciju da bi poduzeli akciju, velik broj ljudi se pri donošenju odluke oslanjao na kombinaciju službenih i fizičkih znakova, poput toga da su vidjeli plamen.

"Oni nekako rade taj kompromis između cijene evakuacije i cijene ostanka", kaže McCaffrey za DW.

Što čini život?

2020. godine vatra, koja se širila velikom brzinom, prošla je kroz Colorado, gdje živi McCaffrey. Par u svojim osamdesetima sagradio je kuću na imanju iz snova i odlučio ostati u svojoj kući. Oboje su umrli u plamenu. 

Šumski požar u Coloradu 2020. godine
Šumski požar u Coloradu 2020. godineFoto: Reuters/Maxar Technologies

"Bilo je zanimljivo gledati njihovu djecu koja su govorila:" Tako smo tužni što smo izgubili svoje roditelje, ali oni su umrli tamo gdje su voljeli i jedno s drugim i to im je bilo najvažnije ", govori McCaffrey.

Egana je požar potaknuo na promjenu karijere. Tri mjeseca nakon požara, odlučio se povući s posla njegovatelja u staračkom domu i postati aktivista na zaštiti klime.

"Upravo sam pomislio da se budućnost srušila u sadašnjost, ekstremni vremenski događaji već su ovdje", rekao je Egan. "To me potaknulo na prijevremenu mirovinu i ja sam aktivista na zaštiti klime s punim radnim vremenom", kaže on.

On naglašava da je za ljude koji žive na području kojem prijeti opasnost od ekstremnih vremenskih prilika od esencijalne važnosti imati plan.

"Kad je to tu, kad se to stvarno događa, ne možete razmišljati vrlo jasno", kaže Egan.

Koze preveniraju velike požare

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu